U radu se analiziraju instituti povezani s postupkom prema okrivljenicima s duševnim smetnjama koji predstavlja posebnu vrstu kaznenog postupka. Osobe s duševnim smetnjama su posebno senzibilna skupina u društvu te se prema njima treba odnositi s dostojanstvom kao i prema svim drugim pojedincima. Međunarodno i nacionalno zakonodavstvo predviđa formu postupka prema osobama koje su u stanju neubrojivosti počinile protupravno djelo. Okrivljenicima s duševnim smetnjama ne mogu biti izrečene kaznenopravne sankcije jer im nedostaje element krivnje da bi se ostavio formalni pojam kaznenog djela. U Republici Hrvatskoj položaj osoba s duševnim smetnjama reguliran je posebnim zakonom, a to je Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Kazneni zakon također regulira načelo krivnje odnosno ograničava njegov doseg formulacijom koja glasi da „nitko ne može biti kažnjen ako nije kriv za počinjeno kazneno djelo“. U slučaju kada se pojavi sumnja da je osoba ostvarila obilježja kaznenog djela u stanju neurojivosti primjent će se posebne odredbe Zakona o kaznenom postupku zato jer se u kaznenom postupku utvrđuje je li osoba bila u stanju neubrojivosti u trenutku ostvarenja obilježja kaznenog djela. U tom slučaju također se primjenjuju i odredbe posebnog Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.