Rad ne sadrži sažetak.Pitanje zaštite prava čovjeka ključni je problem suvremenog svijeta. Prava čovjeka su prava koja pripadaju svakom ljudskom biću. Ona se ne moraju zaslužiti niti ovise o nekom posebnom socijalnom statusu, rasi, nacionalnom podrijetlu ili pak političkom opredjeljenju. Pravni sustav štiti prava čovjeka. Prava čovjeka ugrožavaju se kad nedostaje pravila koja ograničavaju ostale društvene aktere da se miješaju u određeni interes pojedinca. Ta ista prava bila bi još više ugrožena kad ne bi postojala neka autoritativna institucija koja odlučuje o mogućim povredama prava i sankcijama. Upravo se ta mogućnost obraćanja mehanizmu sudstva i korištenje pravnih sredstava smatra najjačim oblikom zaštite koju pravni sustav može dati u obrani prava čovjeka. Nakon Drugog svjetskog rata europske zemlje nisu smjele ostati pasivne što se tiče teme ljudskih prava. Europa je kao žarište događanja u ratu i svjedok brojnih ljudskih žrtava bila predodređena za vraćanje dostojanstva i temeljnih sloboda svakog čovjeka. Da bi ostvarili i zadržali mir na europskom prostoru bilo je potrebno osnovati nekakvu međunarodnu organizaciju u kojoj bi sudjelovale sve zemlje Europe. Tadašnji premijer Velike Britanije Winston Churchill u svom govoru o viziji poslijeratne Europe 1943. godine prvi puta spominje osnivanje takve organizacije pod nazivom „Vijeće Europe“. U nastavku rada razjasnit ćemo nastanak i djelovanje Vijeća Europe kao i Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda koju neki smatraju najradikalnijim razvojem u cijeloj povijesti međunarodnog prava.