Cilj ovog rada je pobliže definirati institut radnog prava - rad na daljinu te njegove posebnosti i utjecaj na tradicionalni radni odnos. Rad na daljinu obuhvaća relativno nov način rada za koji su potrebna određena znanja i vještine, prvenstveno u ICT tehnologiji. Članice Europske unije su još 2002 potpisale dobrovoljni Okvirni sporazum o radu na daljinu, kojeg provodi I Hrvatska. Hrvatsko radno zakonodavstvo poznaje institut rada na daljinu pod terminom rada na izdvojenom mjestu rada. Važno je istaknut utjecaj pandemije COVID-19 2020. na zastupljenost rada na daljinu u državama članicama EU te promjene koje je pandemija uzrokovala u načinu obavljanja rada. Kao posljedica izbijanja pandemije COVID-19 sve se više poslodavaca odlučilo za implementaciju rada na daljinu. Usprkos implementiranju u Hrvatski Zakon o radu I Zakon o zaštiti na radu postoje poteškoće u primjeni instituta u praksi, koje su još izraženije tijekom pandemije. Kao komparativan primjer relativno uspješne implementacije instituta rada na daljinu u nacionalno zakonodavstvo ovaj rad ističe Nizozemsko radno pravo.