Ovaj rad analizira moguću ulogu ukapljenoga prirodnog plina (LNG) u regiji u smanjenju emisije CO2 zamjenom određenoga dijela krutih fosilnih goriva. Povećana potrošnja prirodnoga plina, smanjenje rezervi plina u Sjevernome moru i povećani troškovi proizvodnje stvorili su nove mogućnosti za UPP u Europi. Energetska strategija Republike Hrvatske usmjerena je na jačanje tranzitne pozicije prirodnoga plina koja bi mogla uspostaviti Hrvatsku kao primarno tržište UPPa za zemlje iz regije, što pokazuje da je energetska strategija naklonjena UPP-u. U ovome radu provedena je analiza mogućnosti uspostave regionalnoga plinskog čvorišta za UPP. Regija obuhvaća sljedeće promatrane i ispitivane zemlje: Hrvatsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Mađarsku, Sloveniju i Sjevernu Makedoniju. Ovisnost regije o plinu koji se isporučuje plinovodima velika je, a plinski transportni sustavi zemalja u regiji nisu dovoljno povezani s interkonekcijama, tako da prirodni plin može biti dostupan u dovoljnoj količini i kretati se između trgovaca. S druge strane, promatrana tržišta nisu organizirana i u dovoljnoj mjeri likvidna, što je ključni preduvjet za bilo koju vrstu čvorišta uopće. Da bi se smanjila ovisnost regije o plinovodnome prirodnom plinu, potrebno je izgraditi interkonekcije između Hrvatske i Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine te Srbije i Sjeverne Makedonije. Nakon dovršetka spomenutih interkonekcija regija bi mogla postići veću sigurnost opskrbe prirodnim plinom. Ovaj rad također analizira mogućnost korištenja punoga kapaciteta LNG terminala kao izvora opskrbe prirodnim plinom u svrhu zamjene krutih fosilnih goriva u regiji. Zamjenom krutih fosilnih goriva prirodnim plinom moguće je postići znatne uštede na emisiji CO2, što pridonosi zelenoj i održivoj budućnosti.