Sažetak | U završnom radu prikazana je regulativa o održivom gospodarenju otpadom, s fokusom na kategorizaciju otpada, zabranu uklanjanja otpada spaljivanjem u Republici Hrvatskoj, te toksikologiju najznačajnijih onečišćujućih tvari koje nastaju njegovim izgaranjem na otvorenom plamenu. Istražena je percepcija o navikama spaljivanja posebnih kategorija otpada iz kućanstava metodom anonimne ankete. Analizom je utvrđeno kako su na anketu najviše odgovarale visokoobrazovane stanovnice (inženjerke u tehničkim znanostima) gradova kontinentalnog dijela Republike Hrvatske, i to najviše iz Sjeveroistočne Hrvatske. Ispitanici su pokazali visoku razinu ekološke osviještenosti u pogledu znanja o štetnosti spaljivanja, brizi za okoliš i odvajanju otpada. Unatoč tome, nisu dovoljno upoznati sa zakonskom zabranom spaljivanja otpada. Obzirom na obrazovni profil i ekološku svijest ispitanika, odgovori se čine vjerodostojnima. Percipira se da se spaljuje obično do 5 m3 otpada i da se to čini u periodičnosti od jednom tjedno do jednom u sezoni. Od kategorija otpada koje se percipiraju u toj aktivnosti najviše je to biootpad, no zabrinjava i što se u velikoj mjeri percipira i spaljivanje vrsta otpada čije je spaljivanje zabranjeno kao što su plastika, papir/karton, guma, odjeća, stiropor i glomazni otpad. Kao razloge takvog postupanja s otpadom ispitanici najviše vide nedostatak uvjeta za skladištenje i odvoz, izbjegavanje troškova te nedostatak informacija o mogućnostima odvoza, uputa o postupanju, te štetnostima spaljivanja. Potrebno je omogućiti kratke i jasne informacije o mogućnostima odvoza te upozorenja o zakonskoj zabrani i posljedicama, omogućiti odvoz u skladu sa stvarnim potrebama pojedinih područja, pri čemu je potrebno uvažiti financijske mogućnosti stanovništva. |