U kamenolomu Kanfanar, u blizini istoimenog mjesta u zapadnom dijelu središnje Istre, izvrsno je otkriven istraženi dio aptsko–albskih naslaga s nekoliko emerzijskih površina, tj. diskordancija. Najznačajnija diskordancija predstavlja regionalnu emerziju i granicu između 2. i 3. megasekvencije naslaga Istre (TIŠLJAR et al., 2002). U okviru terenskog rada i istraživanja na području kamenoloma Kanfanar snimljen je, uzorkovan i opisan slijed naslaga debljine 20,85 m (slika 1). Na temelju mikroskopskih litoloških značajki i fosilnog sadržaja određena su četiri mikrofacijesa (MF1–MF4). Mikrofacithat fact, this landslide density map harmonizes historical landslide records on the national level and allows a quantitative measure of landslide spatial distribution which enables direct comparison of different regions. According to the analyses the zones with the highest landslide density are distinguished in areas around the cities of Virovitica, Krapina, Kravarsko, Zagreb, Samobor, and Požega. Still, it is important to point out that this map cannot provide estimates of landslide occurrences in the future. Therefore, this inventory and landslide density will be further used to estimate the geological units most susceptible to landslides and assess their geomorphological characteristics, which strongly influence landslide occurrence. jes MF1 obuhvaća mikritne vapnence (vekstone-pekstone) s bačinelama, dekastronemama, bentičkim foraminiferama, bioklastima, onkoidima i fragmentima školjkaša (većinom rudista) te ukazuje na okoliš potplimne zone niske energije vode. Na temelju prisutnosti navedenih fosila uzorci s prevladavajućim udjelom bačinela, onkoida i bioklasta čine podtip MF1a dok uzorci u kojima većinom prevladavaju bentičke foraminifere, dekastroneme, fragmenti ljuštura školjkaša i dazikladalne alge čine podtip MF1b. Mikrofacijes MF2 obuhvaća sitnozrnastije mikritne vapnence (većinom madstone do pekstone) s intraklastima, bioklastima, peloidima, bentičkim foraminiferama te ljušturama školjkaša čime ukazuje na okoliš potplimne zone povišene energije vode. Na temelju navedenih elemenata razlikujemo podtipove MF2a, u kojem prevladavaju intraklasti, bioklasti kao i bentičke foraminifere dok peloidne čestice, bentičke foraminifere te u manjoj mjeri bioklasti prevladavaju u podtipu MF2b. Mikrofacijes MF3 obuhvaća zrnastije tipove vapnenaca (većinom vekstone–pekstone uz neke grejnstone) s litoklastima, bioklastima, peloidima, bentičkim foraminiferama (miliolidama), dekastronemama i dazikladalnim algama čime ukazuje na okoliš plimne zone. Na temelju prisutnosti navedenih fosila u uzorcima izdvojen je podtip MF3a u kojem dominiraju litoklastične i bioklastične komponente; u MF3b prevladava prisutnost bentičkih foraminifera i peloida. Mikrofacijes MF4 predstavlja prijelaz iz morskog okoliša (plimne zone) u slatkovodni okoliš pa razlikujemo fenestralne vapnence (MF4a) s fragmentima ljuštura ostrakoda, fenestralnim šupljinama, bioturbacijama i foraminiferama; te haroficejske vapnence (MF4b) s dominantnom pojavom slatkovodnih haroficeja i ostrakoda. Mikrofosilna zajednica s vrstama Palorbitolina lenticularis, Praechrysalidina infracretacea, Voloshinoides murgensis, Pseudolituonella conica, Archaealveolina reicheli ukazuje na stariju aptsku starost donjeg dijela slijeda. Na oko 10 m slijeda nalazi se trošniji horizont karakteriziran brečiranim i okršenim vapnencima s udubljenjima ispunjenim glinovitim matriksom. Mikrofosilna zajednica u uzorcima neposredno ispod te emerzijske površine je mlađeaptske (npr. Salpingoporella dinarica, Protochrysalidina elongata, Rumanoloculina minima), a iznad mlađealbske starosti (npr. Pseudonummoloculina heimi, Sigmoilina? sp., Novalesia cf. Angulosa, Vercorsella cf. immaturata Cuneolina parva, Nezzazatinella picardi), ukazujući da je to glavna aptsko–albska diskordancija. Emerzijske površine sličnih značajki nalaze se i na oko 14 m te 16,5 m slijeda mlađeg alba. Istraživani slijed naslaga ukazuje na relativno oplićavanje taložnih okoliša tijekom apta i uspostavljanje kopnenih uvjeta i nastanka paleotla na prijelazu apt–alb. Slijed alba u krovini paleotla karakteriziran je oscilirajućom transgresijom na koju ukazuju brojne emerzijske površine.