| Sažetak | Postupak napuštanja bušotina predstavlja završni dio radnog vijeka svake bušotine, koji u posljednjem desetljeću doživljava snažan rast popraćen značajnim udjelom troškova u životnom vijeku bušotine. Suvremeni međunarodni standardi te regulative propisane na razini države obvezuju operatora polja na dovođenje bušotinskog prostora u prvobitno stanje, prilikom čega se uspješnost napuštanja bušotine očituje u sprječavanju migracije nafte, plina ili ostalih štetnih tvari u vodonosnike. Prilikom projektiranja operacije napuštanja bušotine potrebno je razmotriti konstrukcijske elemente kanala bušotine, kao i ostale aspekte tog procesa kao što su: mjesto postavljanja čepa, kontrola slojnog tlaka, stanje bušotine, postavljanje i stvrdnjavanje cementnog čepa, uspostavljanje statičkih uvjeta u bušotini, raspoloživost opreme te svakako troškove. Problemi koji karakteriziraju ovakav proces su tehničke, tehnološke i financijske prirode. Drugim riječima, potrebno je pronaći moguća rješenja prilikom odabira materijala i metoda čepljenja bušotine te izabrati najpovoljnije koje će biti dovoljno sigurno za radnike, rudarski objekt i okoliš. U konačnici, nakon što se aktivnosti u bušotini ili proizvodnja fluida prekinu, status bušotine treba razjasniti. Općenito, mogu se definirati tri različita statusa: obustava rada bušotine, privremeno napuštena ili trajno napuštena bušotina. |
