Tema diplomskog rada je inženjerskogeološko istraživanje klizišta Pantovčak u Zagrebu, s ciljem definiranja inženjerskogeološkog modela. U okviru istraživanja provedeno je detaljno inženjerskogeološko kartiranje i determinacija jezgre dobivene istraživačkim bušenjem, a pri interpretaciji inženjerskogeološkog modela klizišta korišteni su i rezultati in situ ispitivanja (standardni penetracijski pokus), geofizičkih ispitivanja (geoelektrična tomografija i plitka seizmička rerfakcija), laboratorijskih ispitivanja fizičkih i mehaničkih svojstava tla te geotehničkog monitoringa, odnosno mjerenja razine vode i praćenja pomaka tla inklinometrom. Determinacijom i interpretacijom jezgre istraživačkih bušotina utvrđeno je da istraživanu lokaciju izgrađuje sedam inženjerskogeoloških tipova podijeljenih na naslage koje čine osnovnu masu tla i površinske naslage. Naslage osnovne mase tla čine slabo trošni do svježi sedimenti gornjeg ponta, dok površinske naslage čine kora trošenja gornjopontskih i pliokvartarnih naslaga te koluvijalne i umjetne naslage. Zbog malih pomaka klizišta te zbog modifikacije terene uzrokovane antropogenim utjecajem, inženjerskogeološkim kartiranjem je tek pretpostavljena granica klizišta na površini terena. Klizište Pantovčak je interpretirano je kao trenutačno neaktivno, rotacijsko klizište, s maksimalnom dubinom klizne plohe od 9,7 m. Maksimalna duljina klizišta iznosi 103 metra, a širina 131 metar. Inženjerskogeološki model klizišta Pantovčak prezentiran je detaljnom inženjerskogeološkom kartom mjerila 1:500 te s tri inženjerskogeološka profila mjerila 1:500.