Uzorak je prvo bio podvrgnut toplinskoj obradi kaljenja nakon čega je slijedilo i popuštanje (što se sve zajedno naziva poboljšanjem). Cilj poboljšanja je prvenstveno povećanje žilavosti, smanjenje vlastitih naprezanja koja su nastala prilikom naglog gašenja prilikom kaljenja i zadržavanje tvrdoće čelika koja je prethodno postignuta kaljenjem. Postoji nekoliko metoda za procjenu tvrdoće u čeličnom uzorku, a najčešće se koriste Jominyjev test, Craft-Lamontova metoda i razne numeričke metoda poput metode konačnih elemenata, metode rubnih uvjeta i metode konačnih volumena. Za procjenu tvrdoće poboljšanog čeličnog uzorka korištena je numerička simulacija procjene tvrdoće u programu ''BS Quenching''. Procjenjena je tvrdoća i za kaljeni i za poboljšani čelični uzorak. U programu se prvo postavila geometrija uzorka, nakon čega su unešeni podaci Jominyjevog testa za odabrani čelik i na kraju se kao sredstvo gašenja čeličnog uzorka odabralo ulje, čiji je intenzitet gašenja H = 0.3. Nakon numeričke simulacije procjene tvrdoće, također je izvršeno i eksperimentalno ispitivanje kaljenog, a kasnije i poboljšanog čeličnog uzorka u svrhu usporedbe vrijednosti simulirane procjene tvrdoće s onom ispitivanom. Usporedbom simulirane i ispitivane raspodjele tvrdoće u čeličnom uzorku dolazimo do zaključka da su odstupanja gotovo zanemarivo niska, tj. numerička simulacija procjene tvrdoće je relativno točna u odnosu na eksperimentalno dobivene vrijednosti raspodjele tvrdoće. Dakle, primjenom programa ''BS Quenching'' moţemo dovoljno točno predvidjeti raspodjelu tvrdoće u nekom čeličnom uzorku. Ovakva točnost numeričke simulacije procjene tvrdoće koristeći program ''BS Quenching'' omogućuje široku primjenu programa u raznim područjima industrije, projektnim uredima i općenito svim djelatnostima gdje su potrebni brzi i relativno točni rezultati tvrdoće nekog toplinski obrađenog čeličnog dijela. Vidjevši vaţnost, brzinu i točnost procjene tvrdoće korištenjem numeričke simulacije, smatram da će se programi, poput ''BS Quenchinga'' koji koristi numeričku metodu konačnih volumena za procjenu tvrdoće, zbog praktičnosti i zadovoljavajuće točnosti i dalje razvijati i usavršavati.