Sažetak | Pri kvalifikacija postupka zavarivanja čelika za povišenu temperaturu potrebno je odraditi čitav niz bitnih koraka koji čine jednu smislenu cjelinu.
U samom početku važno je upoznati se sa svim karakteristikama odabranog čelika koji je osnovni materijal pri zavarivanju. Dobro poznavanje njegovih svojstava, tj. detaljnim istraživanjem svih njegovih mogućnosti stvara se dobar preduvjet da se dobije ono najbolje iz samog materijala.
Kvalifikacija je zapravo postupak koji objedinjuje sve što se nalazi u ovom radu a to je uvid u sve parametre i rezultate, te sve poslove vezane za neki postupak zavarivanja koji se kvalificira, tj. atestira.
Što se tiče same pripreme zavarivanja tu najvažniju ulogu zauzima uputa za zavarivanje (WPS). To je dokument koji objedinjuje sve važne podatke o zavarivanju. Njegov izgled nije strogo definiran ali sadržaj jest. U njemu se navodi osnovni materijal koji se spaja sa njegovim dimenzijama, navode se podaci o tipu spoja, položaju zavarivanja te načinu pripreme žljeba. U WPS-u se nalazi i skica sa oblikom pripreme žlijeba te redoslijedom polaganja zavara. Obavezno se u WPS-u nalaze svi parametri zavarivanja koji predstavljaju podatke koji su izračunati, preuzeti iz tablica ili sve to u kombinaciji s iskustvenim podacima. Iskustveni podaci dolaze s godinama i godinama iskustva i to je nešto što se ne može naučit iz nikakve literature.
Kao postupak zavarivanja odabran je postupak iz porodice zavarivanja taljenjem a to je zavarivanje s netaljivom elektrodom u zaštitnoj plinskoj atmosferi (TIG). To je postupak kod kojega se spajanje vrši taljenjem ruba osnovnog metala uz mogućnost dovođenja dodatnog materijala koji mora imat ista mehanička i kemijska svojstva kao osnovni materijal. Kako sam naziv kaže za postupak je korištena volframova elektroda koja je netaljiva.
Nakon prikupljenih certifikata, provjere opreme za zavarivanje te gotovog WPS-a, prethodne pripreme i strojne obrade pristupa se postupku zavarivanje koje se izvodi u hali.
Na početku postupka zavarivanja potrebno je podesiti parametre uređaja, napon i struju. Nakon toga vrši se pripajanje u napravi za zavarivanje. Naprava služi za osiguranje pravilnog položaja. Također se vrši zaštita korijena, tj. formiranje gdje se upuhuje plin, koji je u navedenom slučaju argon 4.6., kako bi se spriječila pojava mikropukotina s unutarnje strane.
Nakon toga obavlja se predgrijavanje plinskim plamenikom. Sljedeći korak je zavarivanje korijena u odgovarajućem položaju na radnoj napravi te još tri zavara prema WPS-u. Za vrijeme zavarivanja bitno je voditi računa o međuslojnoj temperaturi. Tijekom izvođenja postupka zavarivanja vode se bitni parametri te se isti upisuju u tablicu za praćenje izvođenja atesta postupka i u protokol o zavarivanju za atest postupka i tako za svaki uzorak i svaki položaj (PH i PC). To su: vrijeme, dužina, te svi parametri propisani WPS-om. Upisivanjem parametara u protokol o zavarivanju dobiva se vrijednost stvarno korištenih parametara koji bi trebali biti u skalu sa parametrima definiranim u WPS-u i radi toga za vrijeme izvođenja postupka WPS mora biti vidljivo istaknut.
Prije, nakon i tijekom zavarivanja izvode se razne metode ispitivanja. Prije samog zavarivanja važno je provjeriti osnovni i dodatni materijal (njihove certifikate), navesti sve parametre, provjeriti samu opremu te pripremljenost žljeba. Tijekom zavarivanja kontrola je bila usmjerena na poštivanje zadanih parametara iz WPS-a. Nakon zavarivanja vrši se kontrola kvalitete gotovog spoja ne razornim i razornim metoda. Metode ispitivanja su sastavni dio zavarivanja koje zavarenom spoju daju jednu sigurnost. Naime zavarivanje je jako složen postupak spajanja. U navedenom slučaju to je bilo u kotlogradnji i ukoliko spoj ne bi imao tražene kvalitete moglo bi doći do velikih katastrofa koje bi mogle imati neizmjerne materijalne štete ali i ljudske žrtve. Ispitivanja su vršena u TPK-Zavod |