U ovom diplomskom radu bilo je potrebno pronaći optimalni proizvodni sustav u kojem će se proizvoditi familija izradaka u zadanim količinama: predkomora (55 000 kom/god), poluga za ukopčavanje (47 000 kom/god), podizač (61 000 kom/god), osovina (50 000 kom/god), kalackalica (48 000 kom/god). Planom obrade određene su operacije tj. postupak obrade svakog od pojedinih izradaka. Na temelju tih podataka pomoću procesne metode izvršeno je grupiranje izradaka u tri proizvodna sustava. Naknadno je osmišljena metoda radi lakšeg grupiranja izradaka s time da zadajemo početne uvjete onakvog proizvodnog sustava kakvog želimo. Formirana su 3 proizvodna sustava; prvi sustav je jednopremetni fleksibilni sustav u kojem se obrađuje izradak C. Druga dva proizvodna sustava su dvopredmetna i čine ih izradci A i E i drugi dvopredmetni proizvodni sustav čine izradci B i D. Nadalje, izrađen je prostorni raspored usvojenih proizvodnih sustava, hodogram obrade svakog pojedinog izratka te grafički prikaz ciklusa izrade. Izradom ovog rada uvidio sam problematiku projektiranja proizvodnog sustava te mogućnost rješavanja problema na više načina tj. postojanja mogućnosti opredjeljenja za više nama isplativih proizvodnih sustava. Već u početku, kod određivanja proizvodne opreme, bitno se utječe na kasniju iskoristivost sustava te grupiranje izradaka. Mogućnost obrade više operacija na istom proizvodnom kapacitetu osigurava veći stupanj iskorištenja samog sustava, čemu treba težiti prilikom projektiranja. Svrha projektiranja sustava je postizanje maksimalne učinkovitosti raspodjele resursa, pravilnim izborom ulaznog materijala, proizvodne opreme te minimiziranje transporta izratka kroz sustav. Kako bi se uspješno uspostavio proizvodni sustav potrebne su velike kapitalne investicije. Danas je moguće još učinkovitije pratiti te projektirati sustave kroz računalne programe koji omogućuju veću fleksibilnost, uštedu vremena i novca te smanjuju pogreške lošeg projektiranja.