U ovom radu analizirani su senzori koji se koriste za nadzor konstrukcija u eksploataciji. Nadzor konstrukcija sve više dobiva na važnosti jer se njime dobiva uvid u stanje konstrukcija. Vizualna kontrola ne daje nam uvid u unutarnje parametre konstrukcije koji su itekako bitni za njenu funkcionalnost, ali prvobitno za sigurnost ljudi i okoliša. Senzorima se lako prikupljaju kvantitativne informacije o naprezanju, deformaciji, temperaturi, vibracijama, tlaku, silama i ostalim veličinama koje djeluju na konstrukciju. Pravovremenim otkrivanjem oštećenja ili anomalija vrijednosti parametara koji se prate, mogu se poduzeti mjere sprječavanja havarija, ali također i samanjiti troškovi održavanja. Nadzorom konstrukcija njihov se životni vijek može produžiti poduzimanjem odgovarajućih akcija. Mjerne trake, piezoelektrični senzori, MEMS senzori, optički senzori i akustična emisija neki su od sredstava kojima se može na odgovarajući način implementacije u konstrukciju osigurati nadzor. Poseban naglasak stavljen je na senzore s optičkim vlaknima koji svojim karakteristikama stvaraju osnovu za napredniji i kvalitetniji nadzor. Navedeni su i opisani senzori koji se najčešće koriste za analizu i nadzor konstrukcija u eksploataciji s primjerima primjene: mjerne trake, piezoelektrični senzori, MEMS senzori i akustična emisija. Posebno su opisani senzori s optičkim vlaknima te njihove prednosti nad ostalim senzorima uz primjere primjene. Na osnovu prednosti i nedostataka obrađenih senzora, utvrđeno je da za potrebe kratkovremenog nadzora za manje konstrukcije mogu poslužiti svi navedeni senzori, dok se kod velikih konstrukcija s dugoročnim nadzorom optički se senzori ističu zbog otpornosti na razne utjecaje i brz prijenos signala. Također, optička vlakna zbog svoje veličine posjeduju mogućnost ugradnje u dijelove konstrukcije, posebice u kompozitne materijale, što im uvelike proširuje buduću primjenu.