Pitanje potpunog nedostatka zubi kompleksan je biomehanički problem koji se uobičajeno rješava izradom totalnih proteza. Međutim, takve proteze se oslanjaju samo na učinak ventila kako bi se zadržale na svom ležištu te često ne pružaju adekvatnu retenciju i stabilizaciju, što rezultira nezadovoljnim pacijentom kad je funkcija žvakanja u pitanju. Suvremena dentalna medicina nudi rješenje u obliku fiksnih ili mobilnih nadomjestaka koje se pričvršćuju na implantate. Pokrovne proteze na implantatima predstavljaju mobilni nadomjestak koji može nadoknaditi čak i iznimno resorbirane alveolarne grebene. Niz je studija pokazalo da su pokrovne proteze na implantatima izvanredna terapijska opcija za bezube pacijente, jer u usporedbi s tradicionalnim potpunim protezama značajno poboljšavaju žvačnu funkciju, retenciju i stabilizaciju proteza, a time i kvalitete životu pacijenta povezanu s zdravljem usne šupljine. Najčešće se u retiniranju koriste implantati standardnih dimenzija, međutim, postoje situacije kada je alveolarni greben toliko zahvaćen resorpcijom da ne posjeduje dostatnu širinu za ugradnju takvih implantata, a tad su jedina opcija „mini“ dentalni implantati manjeg promjera od 2,5mm. Njihova je ugradnja minimalno invazivan postupak te cjenovno prihvatljiviji u odnosu na standardne implantate. Zbog niza prednosti te objavljenih studija koja kritički procijenjuju njihovu upotrebu, očekuje se preciznije definiranje (kontra)indikacija za njihovu primjenu.