Svrha rada Periimplantitis upalna je bolest koja zahvaća periimplantatna tkiva što dovodi do postupnoga gubitka potpornoga mekog tkiva i kosti. Bakterije koloniziraju tkiva oko implantata te unutrašnjost implantata uslijed prolaza mikroorganizama kroz mikropukotinu na spoju implantata i protetske nadogradnje. Svrha je ovoga istraživanja evaluacija antimikrobne učinkovitosti i propusnosti različitih vrsta materijala za brtvljenje mikropropusnosti na spoju protetske nadogradnje i dentalnoga implantata u statičkim uvjetima te utjecaja tipa platforme, tj. geometrije spoja implantata i protetske nadogradnje na kvalitetu brtvljenja različitih materijala. Klinička implikacija ovoga istraživanja evaluacija je opravdanosti rutinske uporabe sredstava za brtvljenje spoja implantata s protetskom nadogradnjom Materijali i postupci U ovom istraživanju korišteno je 100 titanskih dentalnih implantata i 100 originalnih protetskih nadogradnji, od toga su formirane dvije velike skupine po 50 implantata u svakoj s obzirom na tip veze implantat – protetska nadogradnja. Skupinu A činili su implantati GC Aadva Standard (GCTech.Europe GmbH, Breckerfeld, Germany) promjera 4,0 mm s koničnim tipom veze s protetskom nadogradnjom uz promjenu platforme. Skupinu B činili su implantati Zimmer Biomet Taperd Screw-Vent promjera (Zimmer Biomet Dental, Palm Beach Gardens, Florida, USA) 4,1 mm s koničnim tipom veze s protetskom nadogradnjom bez promjene platforme. U svakoj od velikih skupina (A i B) formirane su tri ispitne skupine s obzirom na različiti materijal za brtvljenje, i to kako slijedi: A/B 1. GapSeal gel (Hager & Werken, Duisburg, Germany); A/B 2. Oxysafe gel (Hager & Werken, Duisburg, Germany); A/B 3. Flow.sil (Bredent GmbH & Co.KG, Senden, Germany) po 10 implantata u svakoj. Formirana je jedna pozitivna kontrolna skupina od 10 implanata s klorheksidinskim gelom (Curasept ADS 350 gel, Curaden International AG, Kriens, Switzerland) i negativna kontrolna skupina bez sredstava za brtvljenje, također od 10 implantata. Priprema dentalnih implantata Eksperiment se proveo zasebno za implantate s promjenom i bez promjene platforme na spoju implantata i protetske nadogradnje. Isti postupci slijedili su za obje vrste implantata. Dentalni implantati i odgovarajuće originalne protetske nadogradnje uklonjeni su iz komercijalnoga pakiranja u sterilnim uvjetima. Nakon toga implantati su fiksirani u sterilni stegač od nehrđajućeg čelika da se omogući čvrsto okretno djelovanje kod zatezanja protetske nadogradnje (po preporuci proizvođača) te da se implantati zadrže u vertikalnom položaju. Prije postave protetske nadogradnje u implantate je dodano sterilnom mikropipetom 0,3 μl sterilne BHI (Brain heart infusion) otopine koja je služila kao hranidbeni medij ukoliko dođe do prodora bakterija i gljiva. Zatim se uz sam rub implantata dodalo testirani, ovisno u kojoj su skupini (GapSeal, Oxysafe, Flow.sil, CHX gel), materijal za brtvljenje u jednom sloju nakon čega se fiksirala protetska nadogradnja po preporuci proizvođača (20 N/cm za GC Aadva implantate odnosno 30 N/cm za Zimmer Biomet implantate). Kod negativne kontrolne skupine nije aplicirano ni jedno sredstvo, nego su fiksirane protetske nadogradnje po preporuci proizvođača. Kontaminacija dentalnih implantata Za kontaminaciju dentalnih implantata korišteni su sojevi Staphylococcus aureus i Candida albicans izolirani iz kliničkoga uzorka u Kliničkom zavodu za mikrobiologiju, prevenciju i kontrolu infekcija Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Pripremila se zajednička bakterijska suspenzija od bakterija i gljiva. Denzitometrom se odredila gustoća od 0.5 McFarlanda. Bakterije i gljive zajedno su uzgojene na jedinstvenom mediju za uzgoj (BHI-bujon) tijekom 72 sata. Svi sklopovi dentalnih implantata i protetske nadogradnje uronjeni su u Eppendorf tubice s otopinom (0,3 ml) kontaminiranom sa S. aureus i C. albicans s gustoćom od 0,5 McFarland do iznad spoja implantata i nadogradnje s tim da je otvor za pristup spojnom vijku ostao iznad razine otopine kako bi se eliminirao utjecaj prodora kontaminirane suspenzije uz sami vijak ortogradnim putem tijekom 14 dana u aerobnim uvjetima. Na uzorcima iz negativne kontrolne skupine nije primijenjen tretman, nego je sklop implantat – nadogradnja uronjen u kontaminiranu otopinu tijekom 14 dana u aerobnim uvjetima. Pozitivna kontrolna skupina tretirana je antiseptičkim gelom (CHX gel), a zatim uronjena u kontaminiranu otopinu tijekom 14 dana u aerobnim uvjetima. Nakon 14 dana inkubacije uzorci su bili uklonjeni iz epruveta pomoću sterilnih kliješta, zatim su bili uronjeni u 70 % alkohol u trajanju do 3 minute, kako bi se spriječila vanjska kontaminacija, i osušeni sterilnom gazom te nakon toga pažljivo rastavljeni nakon montaže u vertikalnom položaju u sterilni stegač. Nakon rastavljanja uzoraka, unutrašnje površine implantata uzorkovane su s 3 sterilna papirnata štapića koji su potom bili uronjeni u Eppendorf epruvete koje su sadržavale 0,5 ml sterilne BHI (brain heart infusion) otopine. Sadržaj svake epruvete se zajedno s papirnatim štapićima promiješao u Vortex miješalici kako bi se uklonile bakterijske i stanice gljive. Uzorci su, s kompletnim sadržajem epruvete, naneseni na hranjive mikrobiološke podloge s 5 % krvnog agara i inkubirane 48 sati na 37 °C. Nakon toga su rezultirajuće kolonije bile identificirane i kvantificirane. Mjerama ishoda promatrana je potpuna odsutnost testirane bakterije i/ili gljive nakon tretmana. Prisutnost bakterije i/ili gljive nakon tretmana smatrana je pozitivnim rezultatom. Samo potpuna odsutnost testirane bakterije i gljive smatrana je kao negativni rezultat. Rezultati Kako bi se kvantitativno opisali uzorci korišteni u ovoj studiji, rezultati su određeni na temelju učestalosti prodora mikroba u deskriptivnu svrhu. Pozitivan rezultat označavao je prisutnost C. albicans ili S. aureus kroz spoj implantata i nadogradnje, dok je potpuni izostanak ovih mikroorganizama smatran negativnim rezultatom. Prema učestalosti mikropropuštanja S. aureus i C. albicans za ravni i konusni tip spoja implantata s protetskom nadogradnjom, svi materijali za brtvljenje uspoređeni su s pozitivnim i negativnim kontrolama na S. aureus i C. albicans infekcije pomoću Fisherovog egzaktnog testa. Vrsta konekcije implantata i nadogradnje nije imala utjecaja na kontaminaciju, adheziju i umnažanje bakterije S. aureus i nije bilo statistički značajnog poboljšanja uz korištenje različitih materijala za brtvljenje u usporedbi s kontrolnim podskupinama jer su p-vrijednosti bile iznad razine značajnosti (p > 0,05). GapSeal bio je jedino sredstvo za brtvljenje koje je bilo značajno učinkovitije u usporedbi s podskupinom negativne kontrole (p = 0,008). Isti zaključak može se izvesti i za kontaminaciju kvascem C. albicans jer nije bilo statistički značajnoga poboljšanja s bilo kojim materijalom za brtvljenje osim GapSeala u usporedbi s podskupinom negativne kontrole (p = 0,000). Različite vrste spoja implantata i nadogradnje nisu imale utjecaja na mikropropuštanje prema p-vrijednostima Fisherovog egzaktnog testa. Zaključak Na temelju rezultata ovog istraživanja može se zaključiti da tip spoja implantata i nadogradnje nije imao značajan utjecaj na mikropropuštanje, zadržavanje i umnažanje testiranih mikroorganizama. Dodatno, GapSeal značajno smanjuje mikropropuštanje, osobito protiv Candida spp. infekcija. Unatoč uvjerljivim prednostima primjene GapSeala, potpuno hermetičko brtvljenje nije postignuto ni s jednim od sredstava za brtvljenje testiranih u ovoj studiji. Trebalo bi provesti daljnja klinička istraživanja s duljim razdobljima praćenja kako bi se procijenili učinci upotrebe različitih materijala za brtvljenje na različitim tipovima spoja implantata i nadogradnje.