Kosti i zubi iznimno su vrijedan i koristan izvor informacija u bioarheološkim istraživanjima, jer godinama mogu ostati sačuvani u nepromijenjenom obliku. Morfološke osobitosti zuba često su pomogle da se objasne određeni povijesni problemi koji se nalaze u središtu zanimanja antropoloških istraživanja. Svrha rada: U istraživanju smo željeli usporediti morfološke osobitosti kruna humanih kutnjaka u srednjovjekovnoj i suvremenoj hrvatskoj populaciji. Materijali i metode: Za analizu su bila odabrana 252 humana kutnjaka arheološkog (172) i recentnog (80) podrijetla. Kod gornjih kutnjaka određivala se frekvencija metakonusa, hipokonusa, metakonulusa, parastila i Carabellijeva svojstva. Na donjima je zabilježena frekvencija pojavljivanja prednje jamice, središnjeg trokutastog grebena, fisurnog crteža, zakrivljenog nabora, broja kvržica na kutnjacima, protostilida, distalnog trokutastog grebena te pete, šeste i sedme kvržice. Stupanj izraženosti svakog morfološkog obilježja bio je razvrstan prema sustavu ASUDAS (Dentalni antropološki sustav Državnoga sveučilišta Arizone). Analizom i usporedbom zuba arheološkog i suvremenog podrijetla ustanovljene su velike statističke razlike. Rezultati: Na gornjim kutnjacima uočene su razlike u frekvenciji pojavljivanja hipokonusa i metakonulusa, a na donjima je zapažena razlika u frekvenciji pojavljivanja prednje jamice i pete kvržice. Zaključak: Uočene razlike nije moguće objasniti samo istrošenošću zuba, jer su se u istraživanju stručnjaci koristili zubima s niskim stupnjem abrazije. Dodatna objašnjenja treba potražiti među dostupnim povijesnim i arheološkim podacima, jer su se u srednjovjekovnom razdoblju vodili mnogobrojni ratovi, pa su česte bile i migracije stanovništva.