Bezubost kao stanje predstavlja značajan problem kako za pacijenta, utječući na njegove psihofiziološke aspekte, tako i za stomatologa, stvarajući izazov pri planiranju adekvatne terapije. Napretkom tehnologije i materijala, te usavršavanjem operativnih metoda, kvaliteta života pojedinca danas postaje sve bolja. S obzirom na to da ne postoji jedinstveno riješenje kojim bi se moglo pristupiti svim pacijentima, izrada plana terapije mora biti usmjerena prema pojedincu i riješavanju njegova problema na najprikladniji mogući način. Atrofija alveolarnog gebena nastala kao posljedica ekstrakcija može igrati značajnu ulogu pri planiranju implantoprotetske rehabilitacije, stoga su opisane brojne tehnike kojima se gubitak koštane strukture može nadomjestiti, odnosno korigirati. Najčešće korištene metode koje se upotrebljavaju u tu svrhu uključuju augmentaciju kosti i vestibuloplastiku. Augmenacijom kosti nastoji se osigurati dovoljno koštanog materijala potrebnoga za ugradnju dentalnih implantata, a u tu svrhu se koriste biološki materijali kao što su koštani graftovi i membrane. Vestibuloplastika podrazumijeva produbljenje vestibularne brazde s ciljem povećanja ležišta za pravilan dosjed potpunih i djelomičnih proteza. Primjenom ovih tehnika osiguravaju se bolji i predvidljiviji krajnji rezultati implantoprotetske sanacije atrofičnih čeljusti.