Keramika, zajedno s metalom, bila je prvi umjetni materijal koji se javlja u stomatologiji, a prvu je primjenu našla u mobilnoj protetici za izradu zubi za protezu. Zbog krhkosti, keramika se nije mogla samostalno koristiti za izradu većih protetskih konstrukcija pa su daljnja istraživanja bila usmjerena ojačavanju keramike dodavanjem različitih kemijskih elemenata. Cirkonijev oksid, odnosno dioksid (ZrO2) otkriven je tek krajem 18. stoljeća. Nakon otkrića cirkonijev dioksid bio je dugo vremena pomiješan sa rijetkim zemljanim oksidima korišten kao pigment za keramiku, a tek kasnije je počela njegova upotreba kao dodatka keramici. Cirkonijev se dioksid pojavljuje u tri oblika: monoklinskom (M), tetragonskom (T) i kubnom (C). Nestabilnom cirkonij dioksidu dodaje se u određenom postotku magnezijev ili jitrijev oksid radi potpune ili djelomične stabilizacije i time omogućuje primjena u stomatologiji. U stomatologiji se danas cirkonijeva keramika koristi za izradu krunica, mostova, konfekcijskih kolčića i nadogradnji na implantatima. Za izradu krunica i mostova cirkonijeva keramika dolazi u kliničku upotrebu kao industrijski izrađen keramički materijal. Zbog ovakvog industrijskog postupka najčešće se obrađuje CAD/CAM tehnikom. Klinička priprema zuba odgovara preparaciji za metal -keramičke radove. Cirkonij-keramički konfekcijski kolčići dolaze kao gotovi proizvodi i najnoviji su keramički intrakanalni sustavi. Zbog boje i mehaničkih svojstava cirkonijevi kolčići se danas smatraju dobrim rješenjem za estetsku rehabilitaciju endodontski tretiranih zubi u fronti.