| Sažetak | Žlijezde slinovnice egzokrine su žlijezde koje proizvode i izlučuju slinu. Razlikujemo 3 velike, parne žlijezde slinovnice: doušna žlijezda (glandula parotis), podčeljusna žlijezda (glandula submandibularis) i podjezična žlijezda (glandula sublingualis). Također postoji mnogo malih žlijezda slinovnica koje se nalaze u sluznici usana, jezika, nepca, obraza, retromolarnog prostora, ždrijela, grkljana i paranazalnih sinusa.
Dijagnostika bolesti žlijezda slinovnica uključuje anamnezu, klinički pregled, ultrazvučnu tehniku, magnetnu rezonanciju, kompjutoriziranu tomografiju, scintigrafiju, sijalografiju, citološku punkciju, biopsiju i konačnu patohistološku analizu.
Tumori žlijezda slinovnica mogu se pojaviti u svim velikim i malim žlijezdama slinovnicama. Najčešće je zahvaćena parotidna žlijezda, zatim submandibularna, dok je sublingvalna žlijezda rijetko zahvaćena. Tumori malih žlijezda slinovnica čine 10-15% svih epitelnih neoplazmi žlijezda slinovnica. Mogu se pojaviti u usnoj šupljini, orofarinksu, gornjoj i donjoj usni, bukalnoj sluznici, na nepcu i retromolarnom području. Najčešća lokalizacija je tvrdo nepce. Najučestaliji je adenoidni cistični karcinom (45%), slijedi ga pleomorfni adenom (16%) a ostatak uglavnom čine ostali maligni epitelni tumori žlijezda slinovnica.
Ne postoji tumor, limfni čvor, metastaza (TNM) klasifikacija za tumore malih žlijezda slinovnica, već se koristi histološka klasifikacija Svjetske zdravstvene organizacije. Tumori se klasificiraju kao benigni ili maligni epitelni tumori. Najčešći benigni tumor je pleomorfni adenom, dok je najčešći maligni tumor adenoidni cistični karcinom.
Terapija izbora je kirurška ekscizija. Disekcija vrata indicirana je samo u slučaju pozitivnih limfnih čvorova vrata. Postoperativna radioterapija preporuča se kod pacijenata s adenoidnim cističnim karcinomom. Radioterapija kao prva metoda izbora preporuča se kod pacijenata kod kojih je tumor inoperabilan. Kemoterapija je indicirana samo u terminalnoj fazi bolesti. |
| Sažetak (engleski) | Salivary glands are exocrine glands that produce and excrete saliva. There are 3 major, even salivary glands: parotid gland (glandula parotis), submandibular gland (glandula submandibularis) and sublingual gland (glandula sublingualis). There are lots of minor salivary glands that can be found in oral mucosa, in tongue, palate, retromolar triangle, pharynx, larynx and paranasal sinuses.
Diagnostics of salivary gland diseases includes examination of the patient, ultrasonography, magnetic resonance imaging, computed tomography, scintigraphy, sialography, fine-needle aspiration cytology, salivary gland biopsy and in the end pathohistological diagnosis.
Salivary gland tumors can occur in every major salivary gland as well as in minor salivary glands. Parotid gland is most often affected, then submandibular gland, while sublingual salivary gland is rarely affected. Minor salivary gland tumors comprise 10-15% of all epithelial salivary neoplasms. They can occur in oral cavity, oropharynx, upper and lower lip, buccal mucosa, palate and retromolar triangle. The commonest site is hard palate. The most frequent type is adenoid cystic carcinoma (45%), then pleomorphic adenoma (16%) while the remaining are other malignant salivary neoplasms.
Since there is no Tumor, Node, Metastasis (TNM) classification for minor salivary gland tumors WHO histological classification is used. Tumors are classified as benign or malignant epithelial tumors. The most frequent benign tumor is pleomorphic adenoma, and malignant is adenoid cystic carcinoma.
Surgical excision is the treatment of choice. Dissection of the neck is indicated only if cervical lymph nodules are affected. Postoperative radiotherapy is recommended in patients with adenoid cystic carcinoma. Radiotherapy as a first treatment is recommended only in case of inoperable tumor lesion. Chemotherapy is indicated only in terminal phase of the disease. |
