Cilj ovog istraživanja bio je ispitati učinkovitost kardiogoniometrije, novije, neinvazivne metode u dijagnostici koronarne bolesti u žena i usporediti je s ergometrijom, koristeći koronarografiju kao referentnu metodu. Metode i materijali: Riječ je o unicentričnom, prospektivnom istraživanju sastavljenom od serije slučajeva u koje su bile uključene žene sa simptomima stabilne angine pektoris kojima je učinjena koronarografija. Ergometrija, izvedena prema protokolu po Bruceu, kao i kardiogoniometrija izvedene su prije koronarografije. Klinički značajna koronarna bolest je definirana kao stenoza > 70% jedne ili više koronarnih arterija. Rezultati: U istraživanje je uključeno 114 uzastopnih bolesnica s medijanom dobi 64,0 (58,0- 71,0), od kojih su 32 (28,1%) imale koronarnu bolest. Kardiogoniometrija je pokazala ukupnu učinkovitost 74,6% s osjetljivošću 75,0% (95% CI 56,6-88,5%) i specifičnošću 74,4% (95% CI 63,6-83,4%). Ergometrija je pokazala ukupnu učinkovitost 45,1% s osjetljivošću 68,1% (95% CI 42,7-83,6%) i specifičnošću 36,6% (95% CI 25,2-50,3%). Kardiogoniometrija je pokazala veću učinkovitost u usporedbi s ergometrijom (p< 0,001). Patološki nalaz kardiogoniometrije je bio povezan s gotovo 9 puta većim rizikom koronarne bolesti (omjer rizika 8,7, 95% CI 3.4-22.3, p< 0,001), koji je ostao značajan i nakon prilagodbe za dob i hipokineziju. Zaključak: Kardiogoniometrija je neinvazivna metoda, jednostavna za korištenje i bez rizika komplikacija, koja je pokazala visoku učinkovitost u dijagnostici stabilne koronarne bolesti u žena i superiornost u odnosu na ergometriju. Kardiogoniometrija bi mogla postati dio dijagnostičkog algoritma za probir žena sa stabilnom koronanom bolesti te je pogodna za korištenje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, osobito u žena koje ne mogu podnijeti/izvršiti fizičko opterećenje.