Dentalni karijes je multifaktorijalna infektivna bolest, te je jedna od najčešćih bakterijskih infekcija čovjeka. Brojni su biološki i drugi doprinoseći čimbenici koji povećavaju rizik za nastanak karijesa. Rizik se obzirom na dob pacijenata može sagledati u dvije dobne skupine: 1. dob 0-5 godina (mliječna denticija), te 2. dob 6 godina do odrasle dobi (mješovita i trajna denticija). Cilj definiranja rizika za pojavu karijesa je formiranje protokola temeljem kojeg je moguće odrediti pojedince umjerenog i visokog rizika. Svrha je također pravodobno planirati i primjenu preventivnih postupaka, kako bi se spriječio nastanak bolesti u budućnosti. Procjena čimbenika rizika se u kliničkoj praksi pokazala izuzetno potrebnom zbog velikog broja pacijenata sa sekundarnim karijesom. Rizik za nastanak karijesa može biti nizak, umjeren, visok i ekstreman. Tri su klinička nalaza uvijek pokazatelji visokog rizika za nastanak karijesa: 1. postojeća jedna ili više restoracija unutar 3 godine za starije od 6 godina, odnosno unutar 2 godine za mlađe od 6 godina, 2. bijele lezije ili vidljiva kavitacija, 3. nova karijesna lezija roditelja/skrbnika unutar 12 mjeseci. Nekoliko je dostupnih obrazaca s navedenim čimbenicima rizika koji kliničarima olakšavaju procjenu rizika, a pacijentima služe kao didaktičko pomogalo pomoću kojega mogu dobiti uvid u propuste glede higijenskih ili životnih navika koji su uzrokovali karijesnu bolest. Klinički indikatori bolesti jasan su pokazatelj oralnog zdravlja pacijenta, te se temeljem kliničkog pregleda i iskustva terapeuta procjenjuje stupanj rizika za pojedninog pacijenta. Pacijent kod kojeg nije moguće napraviti temeljiti pregled ili nije moguće dobiti anamnestičke podatke uvijek se smatra visokorizičnim.