Zubni karijes kronična je bolesti koju uzrokuju mnogi čimbenici. Ona predstavlja jednu od najraširenijih bolesti kojoj je suvremeni čovjek podložan tijekom čitavog života. Razvoj bolesti započinje nakupljanjem bakterija na zubnoj površini prekrivenoj glikoproteinskim naslagama iz hrane. Fermentacijom ugljikohidrata u obliku zubnog plaka bakterije stvaraju kiselinu. Snižavanjem pH vrijednosti dolazi do demineralizacijskog procesa na površini zuba. Preventivnim postupcima moguće je pravovremeno djelovati na očuvanje oralnog zdravlja i spriječiti razvoj karijesne lezije. Preventivne metode iziskuju suradnju i roditelja i djeteta. U izboru preventivnih metoda nužno je procijeniti rizik od razvoja karijesa za pojedinca, kao i obaviti detaljan klinički pregled i dijagnostiku. Najraširenija metoda prevencije zubnog karijesa je topikalna fluoridacija. Značaj topikalne fluoridacije leži u sprječavanju nastanka demineralizacije zubne cakline. Njome se potiče remineralizacija površine koja postaje otporna na kiseli medij i djelovanje bakterijskih enzima. Fluor se primjenjuje u obliku gelova i lakova koji se nanose na zubnu površinu, dodatka zubnim pastama i žvakaćim gumama te restaurativnim materijalima koji otpuštaju fluor. Preventivni postupci, poput pečaćenja fisura, sprječavaju prodor bakterija i hrane u fisure i jamice zubi s ciljem zaštite fisurnog sustava i omogućavanja lakše provedbe oralne higijene. Antimikrobna sredstva pomažu u kontroli plaka suprimirajući patološko djelovanje bakterija i koagregaciju biofilma na površini zubne cakline. Najčešće primjenjivana sredstva su klorheksidin i ksilitol. Preventivni programi educiraju djecu i roditelje o važnosti brige o oralnom zdravlju i pomažu u smanjenju straha od dentalnih zahvata.