Regionalne epizode odumiranja, naročito hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) kao jedne od najvrjednijih europskih vrsta drveća su zabilježena tijekom 20.stoljeća u gotovo cijeloj Europi i Rusiji. Razlozi odumiranja uglavnom su pripisivani kombinaciji niza predisponirajućih ekstremnih događaja kao što su: suše, snažne kiše, poplave, mrazevi, defolijacije i brojne patogene gljive (Delatour 1983, Führer 1998, Denman et al. 2014, Vajda 1948, Kapec 2006, Andersson et al. 2011). Rezultati ovoga istraživanja ukazuju da je unutargodišnja varijabilnost rasta hrasta značajno ovisi o dostupnoj vodi te da je njen deficit isključivi uzročnik smanjenog prirasta ali ne dovoljno jak da uzrokuje trenutno odumiranje (Landmann et al. 1993, Andersson et al. 2011). Utjecaj suše važan je predisponirajući faktor hrasta na druge čimbenike (Thomas et al. 2002). No pri tome treba uzeti u obzir činjenicu da generalni zaključci navedenih istraživanja ovise i o specifičnim lokalnim, stanišnim, regionalnim klimatskim prilikama (Worbes 2004) ili su utjecani neodgovarajućim gospodarenjem (Lévy et al. 1992). Na smanjenje radijalnog prirasta hrasta lužnjaka osim niza sušnih godina značajan utjecaj su imale i uzastopne defolijacije gusjenica gubara, naročito u koincidenciji sa proljetnim sušama koje su uslijedlie nakon defolijacija. Klimatske promjene uzrokovale su nepovratni pad radijalnog prirasta na stablima hrasta lužnjaka te su ubrzale njegov pad. Buduće stanje hrastovih šuma na području spačvanskog bazena zahtjeva intenzivne šumskouzgojne radove, naročito prorede kako bi se odabranim stablima u potpunosti pomoglo da se prilagode na sve suše stanišne prilike.