U nastavku (2) govori se o glavnim problemima sastojina europskog pitomog kestena u Hrvatskoj i svijetu a to je rak kestenove kore i kestenova osa šiškarica. Zbog veće otpornosti i boljih karakteristika danas se koriste brojni križanci među kojima su najzastupljeniji europsko-japanski. Svi križanci se razmnožavaju cijepljenjem na vegetativno uzgojene podloge uzgojene križanjem i otporne su na trulež korijena koju uzrokuje gljiva iz roda Phytophtora. Vegetativne podloge omogućuju ujednačeniji rast plantaže, ranije plodonošenje i bolju kvalitetu plodova. Omogućena je i strojna metoda cijepljenja, sadnje i školovanja cijepova što znatno pojeftinjuje troškove proizvodnje. U članku se nabrajaju najpoznatije sorte pitomog kestena koje se mogu kupiti u rasadnicima i vrtnim centrima u Europi. Govori se o već standardnoj mikorizaciji cijepova pitomog kestena micelijem vrganja. Takve sadnice postižu višu cijenu, dobivaju se sekundarni šumski proizvodi (kvalitetne gljive), povećava se otpornost na sušu, biljne bolesti i štetnike i dobiva se veća krupnoća i slatkoća plodova. U članku se piše o krupnoći plodova i njihovoj visokoj tržišnoj vrijednosti. Sorti ˈBouche de Betizacˈ i sličnim autosterilnim sortama preporučuje se dodati od 10 do 20 % oprašivača. Navode se pogodne sorte koje su idealne za oprašivanje i imaju krupne plodove. Piše se o iskustvima iz svijeta (Francuska, Italija, Portugal, Bosna i Hercegovina, Slovenija itd.) u svezi cijepljenja sorti pitomog kestena. Na uspješnost cijepljena uvelike ovisi i sama tehnika. Okuliranje na spavajući pup ne daje nikave rezultate dok kopuliranje engleskim spojem s grančicom od 2 do 4 pupa, u kasnu zimu ili početkom proljeća, daje rezultate od oko 60 % primljenih plemki. Na kraju članka govori se o pravilnom označavanju cijepova i navodi se primjer iz E.N.A. standarda gdje se definira pojam cijepa i način označavanja istih odgovarajućim simbolima. Daje se prikaz najstarijih i površinski najvećih plantaža pitomog kestena u Europi.