Sažetak | Hrast lužnjak kao osnovna i najproširenija vrsta nizinskih šumskih ekosustava naša je
najvrjednija vrsta drveća koja se prema zastupljenosti s 13 % od ukupne drvne zalihe nalazi
odmah iza bukve (Čavlović 2010). Slabljenje stabilnosti ekosustava nizinskih šuma te
promjene stanišnih uvjeta zbog nepovoljnih biotskih utjecaja, klimatskih promjena te
hidromelioracijskih zahvata bili su predmetom mnogih istraživanja (Dekanić 1975, Klepac
1988, Pranjić i dr. 1988, Matić i Skenderović 1993, Mayer 1993, Meštrović i dr. 1996, Prpić i
dr. 1997, Tikvić i dr. 2009) jer se sve više narušava struktura sastojina hrasta lužnjaka.
Obzirom na vrijednost i značaj šuma hrasta lužnjaka te ugrozama kojima su izložene
planiranje gospodarenja njima, posebno je osjetljivo i zahtjevno.
Planiranje gospodarenja šumama općenito označava proces prostorno-vremenskog
određivanja vrste, količine i načina provedbe gospodarskih postupaka prema šumi (Čavlović
2012). Razina planiranja može se odnositi na razinu države, oblasti, županije, uprave šuma,
šumarije, gospodarske jedinice, uređajnog razreda i sastojine. Prema tome jedan od važnijih
ciljeva planiranja gospodarenja šumama je ispravno odrediti koliko, kada i gdje sjeći drvnu
zalihu tj. odrediti etat. Za regularno gospodarene šume to praktično znači odrediti površinski
etat glavnog prihoda iz kojeg dalje proizlazi volumen etata... |