Sažetak | Završni rad, prikazuje razvoj ideje razmaka između traktorskih vlaka pravilne paralelne mreže sekundarnih šumskih prometnica kroz povijest u spačvanskim šumama. Navedena tema je obrađena kroz utjecaje: 1) unutarnje gospodarske podjele šuma na kvadratne odjele duljine stranica 400 hvati i površine 100 katastarskih jutara, 2) uvođenja motornih pila za sječu i izradbu drva (1960.), ali i forvardera za izvoženje drva (1971.), 3) težnje za smanjenjem površine gaženja tla pri privlačenju drva u cilju dosezanja okolišne prihvatljivosti. Početak uspostave pravilne paralelne mreže traktorskih vlaka širine 3 m te međusobnoga razmaka 75 m, započinje nakon uvođenja forvardera 1971. godine. Ovako uspostavljena sekundarna mreža šumskih prometnica imala je gustoću od 133 m/ha te je pokrivala 4 % obrasle površine odjela. Zbog prevelikog gaženja i sabijanja tla te oštećivanja prirodnog pomlatka od 1985. godine, postojeća sekundarna mreža se dodatno prosjeca sa međuvlakama između postojećih, tako da međusobni razmak među osi vlaka postaje 37,5 m, uz sekundarnu otvorenost od 280 m/ha, ali i udjel trakorskih vlaka od 8,4 % obrasle površine odjela. Glavni razlog daljnjeg povećanja gustoće traktorskih vlaka je nedohvaćanje svog izrađenog drva hidraličnim dizalicama forvardera dosega 10 m sa susjednih vlaka (izvan dosega dizalica je površina širine 17,5 m) unatoč usmjerenom rušenju stabala, čime se nije moglo ograničiti kretanje forvardera isključivo po sekundarnoj mreži. Od 2018. godine, započinje uspostava pravilne sekundarne mreže traktorskih vlaka širine 3 m te međusobnoga razmaka osi vlaka od 19,5 m, što je omogućilo provođenje smjernice da forvarder pri izvoženju drva ne smije napustiti traktorsku vlaku. Opisana sekundarna mreža ima gustoću traktorskih vlaka od 547 m/ha te udjel od 16,4 % obrasle površine odjela. Navedenim je osigurano smanjenje gaženja tla, odnosno okolišna pogodnost izvoženja drva forvarderima. |