Drvo je jedan od najvažnijih i najpristupačnijih obnovljivih izvora dostupan čovjeku. Sve osnovne kemijske komponente drva visokomolekularni su polimeri i tvore isprepletenu mrežu u staničnoj stijenci, pa se može reći da je drvo prirodni polimer polifenolnog karaktera. Uz naglasak na povećanju održivog razvitka, istražuju se nove metode alternativnog korištenja drva. Veliki su napori usmjereni u razvoj novih tehnologija za efektivno iskorištenje drva i dobivanje ekološki prihvatljivih materijala na njihovoj bazi. Posebno je zanimljiva uporaba drva kao izvora sirovine od koje se proizvode različiti polimerni materijali, koji mogu zamijeniti dio sintetičkih polimera, utemeljenih na konvencionalnom izvoru - nafti. Utekućenje drva je nova tehnika, čiji je cilj pretvoriti drvni materijal u biorazgradive polimerne materijale i povećati postotak iskorištenja drva. Najviše pozornost privuklo je utekućenje drva u prisutnosti nekih organskih reagenasa, te su najzanimljivije dvije metode. Prva je priprema u prisutnosti fenola, i ona rezultira produktima utekućenja koji su bogati fenolnim jedinicama. Druga metoda utekućenja uspjela je uz prisutnost polihidričnih alkohola. Ovakvoj smjesi onda se doda određena vrsta smole (fenol-formaldehidna, epoksi smola, poliuretanska pjena) što sve na kraju rezultira novim vrstama smola i adheziva. Drvo, kao prirodan polimer, sadrži neaktivirane komponente koje utekućenjem aktiviramo, te dodatkom prije svega umjetnih smola (sintetskih) dobijemo raznovrsne nove proizvode. Prema tome, u ovom radu napravljen je pregled dosadašnjih istraživanja vezano za utekućenje drva i njegovu uporabu u različite svrhe, kao i potencijalnu primjenu u drvnoj industriji.