Park prirode papuk smješten je na prostoru dvaju županija, Požeško – slavonske i Virovitičko – podravske. 23. travnja 1999. godine proglašen je Parkom prirode. Prema zakonu o zaštiti prirode, posebno je zaštićeno šest područja, a to su spomenici prirode Stanište tise i Dva hrasta, posebni botanički rezervat šumske vegetacije Sekulinačke planine, posebni botanički rezervat Pliš – Mališčak – Turjak – Lapjak, Park šuma Jankovac te geološki spomenik prirode Rupnica. Krš sa geološkog gledišta predstavlja karakterističan oblik reljefa na vapnenačko – dolomitnoj podlozi i to pretežno kamenoj karbonatnoj površini. Rezultat je kemijskog trošenja stijena. Posebno značajnu vrijednost geomorfološkoj raznolikosti Papuka daju upravo značajke krškog reljefa. Izrazitija krška morfologija zabilježena je u središnjem i to vršnom dijelu Papuka te području koje se nalazi jugoistočno od doline Jankovca. Na tim područjima nalaze se brojni površinski i podzemni krški oblici. Od podzemnih krških oblika najznačajnije su jame Suhodolka i Kovačica te špilja Uviraljka. U rujnu 2007. godine Park prirode Papuk proglašen je prvim geoparkom u Hrvatskoj. Kao prirodna i povijesna cjelina, Park prirode Papuk je područje u kojem se odvijao i intenzivan život raznih civilizacija. Park prirode papuk jedinstveno je područje Hrvatske, u kojem se na relativno malom prostoru nalazi mnoštvo različitih geoloških i geomorfoloških osobitosti.