Kineska dunja je otporna kada se uzgaja u kontinentalnoj klimi s dugim vrućim ljetima, ali na primjer u hladnijoj klimi Velike Britanije gdje izbojci ne uspiju odrvenjeti, uzgoj je pouzdan samo na maksimalno do -5 °C. U tom slučaju biljke najbolje rastu na zidu okrenutom prema jugu i takva stabla uspiju kvalitetno dozoriti. Sadnice podnose laku presadnju a isto tako i kao velika stara stabla. Pripada u skupinu dugovječnih vrsta. U Haejuu, Sjeverna Koreja, dvije kineske dunje posađene 1910. godine nacionalni su spomenici, budući da su vjerojatno najviši primjerci te vrste u zemlji. Stabla kineske dunje mogu narasti u visinu od 10 do 18 metara što se odnosi na prirodna staništa ili od 3 do 6 m izvan svoga areala, krošnja je ovalnog oblika širine od 2, 0 do 4, 5 m, gusta, s mnogobrojnim listovima koji su na izbojku naizmjenično raspoređeni, jednostavni dužine od 6 do 12 cm i širine od 3 do 6 cm s nazubljenim rubom. Cvjetovi su pojedinačni, promjera od 2, 5 do 4, 0 cm, s pet blijedo ružičastih latica a cvatnja je sredinom proljeća. U vrijeme cvatnje dekorativni su listovi s cvjetovima. Plod je krupan (može narasti i preko 1 kg) i jajolikog oblika dužine od 12 do 18 cm s pet pretinaca ; odaje intenzivan slatki miris u vrijeme zrenja sredinom kasne jeseni. Po okusu je tvrd i opor, iako nakon razdoblja mraza omekša i postane manje opor. Na ljestvici jestivosti od 2-5 pripada u skupinu 2, za druge upotrebe isto je u skupini 2 dok je u medicinske svrhe (ljestvica od 1 do 5) svrstana na najnižu skupinu 1. Kineska dunja se ne smatra korovnom ili invazivnom vrstom drveća što je pozitivna odlika kod selekcije za urbane prostore kao ukrasna voćna vrsta. Plodovi se u jesen stavljaju u prostorije u zdjelu zbog vrlo aromatičnog i ugodnog mirisa slično kao i kod obične dunje i imaju vrlo široki spektar uporabe i prerade u džemove, pekmeze, želee, rakije, likere, čajeve itd. a mogu se i osušiti na suncu i koristiti za kompot ili kao čips. Kineska dunja se može kuhati pri čemu se dobro slaže s jabukom. Plodovi se mogu jesti i u sirovom stanju kao slatkiš, kandirani ili konzervirani u sirupu. Liker se radi slično kao i s običnom dunjom. Plodovi se nakon berbe ne smiju prati već se samo detaljno obrišu čistom krpom ili papirnatim ubrusom i odstrane nekrotični i oštećeni dijelovi. Zatim se prerežu uzdužno, izvade sjemenke a mesnata pulpa se nareže na širinu oko 3 mm i veličinu nokta. Zatim se tako izrezani stave u rakiju lozovaču i drže na suhom i tamnom mjestu na sobnoj temperaturi najmanje od 6 do 7 tjedana. Osobno iskustvo je da se boja i okus likera dobiju guljenjem korice s nekoliko plodova i što duljem vremenskom razdoblju močenja u rakiji. Puno je zdraviji i kremastiji liker ako se umjesto šećera dodaje ekološki livadni med koji se dobro ljubi s dunjom zbog svoje boje. Dunja inače slabije od nekog drugog voća otpušta boju u likerima i zato ju med dodatno poboljšava. U liker se zbog okusa može dodati i jedan štapić cimeta. Odnosi su približno na 1 kg isjeckane dunje ide jedna litra lozovače i 350 g šećera i jedan štapić cimeta. Osim ovakvog načina spravljanja likera u Americi se radi najprije esencija od usitnjenih plodova s korom i šećerom koji se drži na suncu od jeseni sve do proljeća. Kad se napravi lijepi gusti šećerni sirup žute boje dodaje se votka zbog neutralnosti okusa i to do željenog postotka alkohola. Likeri od dunje se ne kvare kao neki s jako mesnatim i kašastim plodovima i nema taloga ili je on vrlo mali. Kako bi se održala postojanost likera, talog se mora ukloniti a liker držati na tamnom mjestu. Liker od dunje se može smatrati prigodnim likerom za vrijeme božićnih blagdana jer unosi svojim osebujnim mirisom i okusom dašak jeseni u zimske dane. Puno je intenzivnijeg okusa od likera obične dunje. Uživa se u prozirnim ovalnim čašicama. Plod sadrži antitusivana svojstva, nekoliko medicinski aktivnih sastojaka uključujući organske kiseline plus flavonoide rutin i kvercetin. U Koreji se koristi za liječenje astme, prehlade, upale grla, mastitisa i tuberkuloze. Od plodova kineske dunje se može napraviti i sok kao bezalkoholno piće i pomiješati ga s đumbirom čime se dobije kvalitetan napitak. U Koreji se voće koristi za pravljenje mogwa-cheonga (konzervirane dunje) i mogwa-cha (čaja od dunja). U tradicionalnoj kineskoj medicini plodovi se intenzivno koriste za liječenje reumatoidnog artritisa. Ekstrakti fitokemikalija u plodovima imaju antioksidativna i antivirusna svojstva. Drvo se u Japanu često koristi za izradu jeftinog shamisena. Kineska dunja se također uzgaja kao ukrasno stablo pri čemu je posebno dekorativno u jesenskom aspektu u godinama dobrog uroda kada grane doslovno vise do poda od težine lijepih žutih plodova. Lišće nekih genotipova u jesen poprima prekrasnu crvenkastu boju s mnogo različitih nijansi boja u pigmentaciji lista. Kora se kod starih stabala ljušti i tijekom cijele godine je dekorativna, puno ljepša od obične dunje jer posjeduje šare sive, zelene, narančaste i smeđe boje. Preporučuje se u krajobraznoj ili pejzažnoj arhitekturi kao stablo niskog rasta u vrtovima za cvijet koji je upadljiv, mirisan i medonosan te privlači kukce. Također radi se o vrsti dunje krupnog ploda sa zanimljivom dekorativnom korom. Dobar je izbor za male površine uređenja krajobraza. U svijetu, a posebno u Republici Hrvatskoj sadnice kineske dunje se rijetko prodaju ili se uopće ne prodaju u rasadnicima i vrtnim centrima. Poznato je samo nekoliko stabala koja već fruktificiraju u privatnim vrtovima na području Zagreba a posađena su u dekorativne svrhe ali rastu i u botaničkom vrtu PMF-a. Dobar urod ne događa se svake godine, postoje godine bez ikakvoga uroda ili one s vrlo slabim dok je posebno fascinantan puni urod kada se mnoštvo žutih plodova objesi po granama sve do tla. Grane podnose bez problema težinu plodova iako je ponekad potreban i potporanj. Do danas se u Hrvatskoj kineska dunja nije raširila kao ukrasna voćna vrsta na javnim zelenim površinama u urbanim sredinama ali i u privatnim vrtovima. Kao voćka u voćarstvu je gotovo nepoznata i ne postoji voćnjak s kineskom dunjom. Upravo je cilj ovog preglednog članka pobuditi svijest šumara, urbanih šumara i agronoma za poticanjem uzgoja i sadnjom ove vrijedne i otporne vrste koja bi značajno doprinijela ljepoti krajobraza, kao hrana za divlje životinje i divljač ali i u ljudskoj prehrani kao hrana i lijek. Još jedna zanimljivost je samo drvo kineske dunje koje je tvrdo, tamnocrvene boje i koristi se za okvire za slike.