Budući da sam od malena okružen konjima, zavolio sam ih, a s vremenom sam postao strastveni jahač. Konji su postali dio moje svakodnevice, ne mogu zamisliti dan bez jahanja i znam puno o konjima. Primjetio sam da konj na mene djeluje opuštajuće i smirujuće. Naučio sam kako ih hraniti, čistiti i ujahivati, na neki način sam se s njima sprijateljio i sada znam zašto i kako moj konj reagira u određenim situacijama. Oduševljeno sam gledao gotove sve filmove o konjima. Želeći proširiti svoje znanje o konjima i ostalim ugroženim životinjama u Republici Hrvatskoj, odlučio sam se na pisanje ove radnje. Na početku radnje ukratko sam prikazao podrijetlo konja. Slijedi opis hrvatskih pasmina konja: hrvatski hladnokrvnjak, posavski konj, međimurski konj, hrvatski kasač, hrvatski toplokrvnjak, hrvatski športski konj. Ukratko sam opisao osnovne osobine svake pojedine pasmine. Isto tako pisao sam o najvažnijim značajkama pojedinih divljih životinja: medvjed, ris, vuk, divokoza, dabar i zec te o važnosti očuvanja svih tih ugroženih pasmina. Sve ove životinje su impresivne: medvjed, koji kao najveća kopnena zvijer u Hrvatskoj izaziva i strahopoštovanje i divljenje gdje god dođe. Vuk koji je najbolji simbol divljine, a njegovo zavijanje u sumrak negdje usred divljine još je pojam romantične prirode. Ris koji je najskrovitiji od svih planinskih životinja. Međutim, ni za jednu vrstu domaćih životinja filogenetski razvoj nije tako dobro proučen i utvrđen kao za konje. Posebno je zanimljiva legenda koja još postoji kod beduina i govori o stvaranju konja: Kada je bog želio stvoriti konja obratio se južnom vjetru: „Zgusni se, želim iz tebe stvoriti novo biće u čast moje svetosti i za poniženje mojih neprijatelja“. Vjetar odvrati: "O, stvori ti, gospode. Tada uzme bog pregršt vjetra, puhne preko njega i stvori konja."