Osnovni cilj ovog doktorskog rada bio je izvršiti znanstvenu analizu dinamičkih procesa na minijaturnim šljunčanim žalima u području Kvarnera. Također potrebno je dati znanstveno objašnjenje pod kojim uvjetima su žala stabilna, odnosno pod kojim uvjetima dolazi do njihove erozije. Jedan od preduvjeta provođenja predviđenih istraživanja u sklopu ovog doktorskog rada bio je odabrati adekvatnu metodologiju za mjerenje složene trodimenzionalne topografije istraživanih minijaturnih šljunčanih žala. Odabrana je metoda Structure-from-Motion (SfM) fotogrametrije, odnosno primjena trodimenzionalnih oblaka točaka deriviranih iz niza fotografija zbog visoke razlučivosti i preciznosti. U radu su razvijene nove i prilagođene postojeće procedure za provođenje mjerenja i obrada morfoloških potaka minijaturnih šljunčanih žala. Prethodno je izvršeno preliminarno istraživanja više desetaka lokacija na obalama Liburnije, otoka Cresa i Krka. Nakon odabira najpovoljnijih i dovoljno različitih lokacija žala, detaljna „in situ“ mjerenja obavljena su na žalu Klančac kod Brseča, žalu Uboka (južno od Mošćeničke Drage), i na obali zapadno od Stare Baške (jugoistočna obala otoka Krka). Posebnost istraženih minijaturnih šljunčanih žala su izražene morfološke promjene izuvane djelovanjem valova na obalu. Obilježavaju ih značajne oscilacije volumena i rotacije tijela žala, u slučaju kada su izložena djelovanju valova iz različitog mjera. Značajne morfološke promjene minijaturnih žala nastaju prodorom slatkih voda kroz tijelo žala. Te promjene se očituju privremenom erozijom i brzim oporavkom žala. U provedenim istraživanjima zabilježene su oscilacije volumena sedimenta žala Klančac kod Brseča oko 30%, te žala Uboka oko 15%. Zabilježene su i značajne promjene oblika poprečnih presjeka žala. Ustanovljeno je različito hidrodinamičko ponašanje tijela žala Uboka i Klančac. Nakon olujnog vjetra iz sjeveroistočnog smjera na žali Uboka dolazi do potpunog oporavka tijela žala nakon erozije, prethodno prouzročene površinskim i podzemnim otjecanjem slatkih voda. Na žalu Klančac zabilježena je značajna erozija žala nakon olujnog sjeveroistočnog vjetra. Razlog suprotnoj reakciji dvaju žala je u različitoj zaštićenosti i orijentaciji uvala žala, izloženosti valovima i širini žala. Erozija žala Klančac nastaje brzo, djelovanjem najvećih valova sjeveroistočnog i jugoistočnog smjera, dok se oporavak žala sporo odvija tijekom umjerenih vjetrova iz južnog kvadranta. Istraživano područje pokraj Stare Baške karakteriziraju međusobno povezani procesi degradacije klifova i proširenja žala. U razdoblju od 1966 i 2004 zabilježeno je povlačenje klifova do 5 m, a obalna linja je napredovala do 7 m. Obalni klifovi izloženi su marinskoj eroziji. Na nožici klifa došlo je do formiranja potkapina klifa, koje determiniraju njihovu stabilnost. U radu je model stabilnosti obalnih klifova jednostavnih poprečnih presjeka zasnovan na konzolnoj gredi prilagođen klifovima složenih poprečnih presjeka snimljenih pomoću SfM fotogrametrije (Ružić i dr. 2014). U radu se pokazala važnost tijela žala u zaštiti klifova od marinske erozije