Sažetak | UVOD . Hipospadija je uz kriptorhizam-- najčešća anomalija vanjskih muških genitalija, U najvećeg broja slučajeva indicirana je operativna korekcija insuficijentno razvijene uretre. Brojne su operativne metode kojima se to krozdugi niz godina nastojalo postići. Mnoge su od operativnih metoda kroz duže ili kraće vrijeme bile u kliničkoj praksi i primjenjivane da bi bile zbog novonadošlih metoda napuštane. Neke su potpuno potisnute i bačene u zaborav. Dio je njih izdržao utrku pa se s promjenjljivom učestalošću upotrebljavaju i danas. Jedna je od njih i Ombredanneova metoda rekonstrukcije hipospadne uretre koja se, sudeći prema izvješćima iz dostupne medicinske literature zadnjih desetljeća, sve manje primjenjuje u kliničkom radu , a na američkom je tlu danas praktički izvan uporabe.
CILJ U ovoj je doktorskoj disertaciji postavljeno, kao radna pretpostavka, pitanje je li Ombredanneova metoda plastike hipospadne uretre s razlogom zapostavljena i je li, dakle, prelazi u prošlost?
BOLESNICI I METODE Ovaj rad obuhvaća 144 dječaka s hipospadijom operirane na Odjelu za dječju kirurgiju Kirurške klinike Kliničkog bolničkog centra u Rijeci u vremenu od siječnja 1970. do prosinca 1990. godine. U prvom dijelu rada autor izlaže problem hipospadije pri čemu se služi svjetskom literaturom. Opisuje najprije samu anomaliju i njezine razvojne varijacije, ukazuje na njezinu nerazjašnjenu etiologiju i patogenezu. Posebnu je pažnju posvetio razradi operativnih tehnika rekonstrukcije hipospadne uretre i njihovih varijacija kojih je, kako se u literaturi opisuje, preko dvije stotine. U šumi tako brojnih operativnih tehnika i njihovih varijacija u liječenju hipospadije, autor ih je uspio sistematizirati i grupirana prikazati razvrstavajući ih prema upotrebljenom tkivu za rekonstrukciju uretre. Grupirao ih je prema metodama koje u svrhu rekonstrukcije uretre upotrebljavaju udaljena negenitalna tkiva, u one, nadalje, koje upotrebljavaju lokalna genitalna tkivo i konačno u one koje u tu svrhu upotrebljavaju tkivo prepucija.
U svrhu procjene Ombredanneove metode u liječenju distalne hipospadije, uspoređuje se s grupom metoda koju čine MAGPI, Mathieuova i »Preputial island flap« metoda. Pri procjeni uspješnosti svake od tih metoda rekonstrukcije uretre uzeti su izvještaji nekolicine autora u kojima opisuju uspjeh u liječenju hipospadije dotičnom metodom. Tabelarna su prikazani sumirani rezultati skupine autora postignuti u liječenju hipospadije primjenom svake od nevedenih metoda zasebno, tj. MAGPI, Mathieuovom i »Preputial island flap« metodom. Nakon toga su prikazane zajednički sumirane srednje vrijednosti učestalosti javljanja organskih poslijeoperativnih komplikacija sve tri grupe metoda zajedno i iznesena srednja vrijednost. Na odvojenoj je tablici prikazana srednja vrijednost učestalosti javljanja poslijeoperativnih organskih komplikacija u bolesnika operiranih od grupe autora Ombredanneovom metodom rekonstrukcije hipospadne uretre. Autor prikazuje u posebnoj tablici svoje rezultate liječenja hipospadije primjenom Ombredanneove metode procijenjene prema učestalosti javljanja poslijeoperativnih organskih komplikacija.
U posebnoj tablici autor dalje iznosi usporedno prikazane rezultate liječenja bolesnika s hipospadijom primjenom prve grupe opisanih metoda (MAGPI, Mathieu, »Preputial island flap«) u jednom nizu, u drugom rezultate grupe autora postignutih primjenom Ombredanneove metode, a u trećem nizu vlastite rezultate pol učene rekonstrukcijom hipospadne uretre Ombredanneovom metodom. Najprije ukazuje na razliku u učestalosti nastanka poslijeoperativnih organskih komplikacija izmedu bolesnika u kojih je bila primijenjena MAGPI, Methieuova i »Preputial island flap« metoda i u svojih bolesnika u kojih je primijenjena Ombredanneova operativna tehnika rekonstrukcije hipospadne uretre. Razlika iznosi 5,03% i nije statistički značajna (/-test= 1,94; S.S.=1; p>0,05) Na kraju iznosi rezultate istraživanja 35 anketiranih osoba koje su u ranijoj dobi bile operirane zbog hipospadije Ombredanneovom metodom, a u promatranje je uzeto njihovo psihoseksualno sazrijevanje i ponašanje, postoperativna kvaliteta akta mokrenja te njihov subjektivni odnos prema poslijeoperativnom kozmetičkom rezultatu. Ta su istraživanja pokazala da primjena operativne Ombredanneove metode ne stvara poslijeoperativno uvjete za poremećeni psihoseksualni razvoj i ponašanje nositelja hipospadne uretre, a istovremeno omogućuje postizanje urednog mlaza mokraće . Od 35 anketiranih samo su dvojica izrazili nezadovoljstvo poslijeoperativnim izgledom svog spolovila i to se je odnosilo isključivo na veličinu uda u postpubertalnoj dobi, a nikako na kozmetički izgled. Autor zaključuje da se gledano s tog aspekta, primjenom Ombredanneove metode u liječenju hipospadije postiže uspjeh.
ZAKLJUČAK Na temelju dobivenih rezultata autor izvodi zaključak da je Ombredanneova metoda rekonstrukcije distalne hipospadije jednako valjana kao i druge danas najčešće rabljenje metode (MAGPI, Mathieuova i »Preputial island flap« metoda) i može se preporučiti njezina primjena u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Time je odgovoreno na glavno pitanje rada: da li je Ombredanneova metoda rekonstrukcije hipospadne uretre s razlogom zapostavljena i da li spada u prošlost. |