Sažetak | Temeljem provedene teorijske analize procesa samovrednovanja učitelja,
dosadašnjih iskustava proizašlih iz istraživanja i praktičnog provođenja samovrednovanja
učitelja u svijetu i u nas kao i na temelju objektivnih promišljanja budućnosti profesionalnog
razvoja učitelja i kvalitete nastave i učenja, sužen je i ograničen problem iz kojeg je
konkretiziran predmet ovog istraživanja.
U teorijskom dijelu rada objašnjeni su i definirani temeljni pojmovi kao što su:
samovrednovanje učitelja, vanjsko vrednovanje, sustav osiguranja kvalitete,
samoregulirajući razvoj, emancipacijski pristup samovrednovanju, profesionalni razvoj,
kompetencije, nastava i učenje, razvojno planiranje, modeliranje samovrednovanja i dr.
Kritički je prikazan sustav i proces samovrednovanja učitelja u nas i u svijetu.
Kao učinkovit alat za poboljšavanje načina poučavanja i učiteljeva profesionalnog
razvoja, proces (samo)refleksije i samovrednovanja ne provodi se sustavno u hrvatskim
školama, posebno kada je riječ o samovrednovanju učitelja. Iz ove se opservacije može
izvesti zaključak koji upućuje na nedostatnost objektivnih, naročito operativnih, istraživanja
koja bi učiteljima, znanstvenicima i školskoj administraciji pružila dovoljno relevantnih
povratnih informacija o učiteljskim iskustvima i profesionalnoj kompetentnosti te o
njihovom percipiranju značaja samoevaluacije za unapređivanje profesionalnog razvoja
učitelja i poboljšanje nastave i učenja.
I do sada se samovrednovanje učitelja pokazalo najučinkovitijim sredstvom
promicanja kvalitete nastave, odnosno prepoznavanja i razumijevanja vlastitih učiteljevih
prednosti i nedostataka temeljem čega se mogu prepoznati i postaviti ciljevi te razraditi
ostvarive osobne i zajedničke razvojne aktivnosti.
Nameće se potreba uspostavljanja sustava za osiguranje kvalitete u osnovnoj školi
prema modelu dinamičkog i cikličkog procesa kojeg čini: planiranje, primjena, evaluacija i
refleksija.
Valjano samovrednovanje daje povratne informacije kakvi su učitelji i drugi subjekti
u nastavi, pomaže uočiti nastale probleme te nudi ideje kako ih rješavati. To je način kako
poboljšavati nastavno ozračje, razvijati osjećaj zajedništva i podizati razinu motiviranosti
svih involviranih subjekata. Samovrednovanje je nezaobilazan čimbenik i sredstvo
dijagnosticiranja stanja i korektiv za unapređivanje kvalitete nastave.
Dokazana je pozitivna povezanost između samovrednovanja učitelja i profesionalnog
razvoja učitelja i učiteljskih kompetencija. Ona utječe na poboljšanje i razvoj kvalitete
nastave te stjecanje i razvoj suvremenih učeničkih kompetencija.
Kvalitetano samovrednovanje učitelja moguće je u ozračju primjene načela:
usmjerenosti na budućnost, odgovornosti sudionika, profesionalnosti, transparentnosti,
pravodobnosti i trajnosti procesa samovrednovanja.
Samovrednovanje učitelja, kao integralni dio školske kulture, proces je kritičkog
vrednovanja učiteljeva profesionalnog razvoja i djelovanja čija je svrha i smisao bolje
razumjeti i mijenjati samoga sebe i tako usmjeravati svoj profesionalni razvoj i djelovanje.
Za proces samovrednovanja učitelja karakteristično je da prosudbe i ocjene o učitelju i
njegovu radu donosi on sam, ali i drugi sudionici samovrednovanja na temelju odabranih
pokazatelja.
Učitelji, učenici i vodstvo škole nisu odgovarajuće osposobljeni za planiranje,
organiziranje, provođenje i analiziranje procesa samovrednovanja učitelja. Neophodno je u
buduće više pozornosti posvetiti razvijanju svijesti i kulture samovrednovanja kao i
praktičnog djelovanja u tom smjeru.
Osposobljenost za planiranje i provođenje samovrednovanja učitelja bitna je
sastavnica učiteljeve kompetentnosti. Poželjno je da osim učitelja u praćenju i prosuđivanju
kvalitete nastave i učenja aktivno sudjeluju učenici, stručni suradnici i ravnatelji škola.
Samovrednovanje pojačava samoodlučivanje i vjerodostojnost u praćenju i unapređivanju
vlastitog profesionalnog djelovanja.
Pomoću pokazatelja kvalitete nastave i učeničkih kompetencija može se utvrditi uspješnost
učiteljeva profesionalnog djelovanja. Izdvojeno je 36 najviše rangiranih pokazatelja putem
kojih se mjeri kvaliteta suvremene učiteljske kompetentnosti, kvaliteta suvremenih učeničkih
kompetencija i kvaliteta nastave i učenja.
Proces samovrednovanja učitelja valja podvrgnuti kritičkom analiziranju i vrednovanju,
odnosno metaevaluiranju. Putem metaevaluacijskih aktivnosti, unapređivanjem procesa
samovrednovanja kao i vlastitim profesionalnim razvojem i praktičnim djelovanjem učitelji
pridonose ubrzanom prerastanju tradicijske škole u školu kao «organizaciju za učenje».
Dva bitna razvojna prioriteta koji bi trebali poboljšati kvalitetu procesa samovrednovanja
učitelja odnose se na formiranje školskog informacijskog sustava i senzibiliziranje
okruženja.
Rezultati ukazuju da se trenutačno mali broj (7%) učitelja opire samovrednovanju učitelja.
Sve su školske strukture na stajalištu da samovrednovanje učitelja treba postupno uvoditi s
tim da se prethodno izvrše neophodne pripreme.
Hipotetičko-algoritmički model samovrednovanja učitelja značajan je produkt ovog
istraživanja. U njega su inkorporirane sve bitne spoznaje i inovacije koje su proizašle iz
teorijske analize i empirijskog istraživanja. Hipotetičnost modela upozorava na potrebu
njegove egzaktne provjere i verifikacije u praksi te moguće sadržajno korigiranje određenih
strukturnih sastavnica i funkcionalnih veza među sastavnicama koje čine cjelinu modela i
njegova funkcioniranja. Model omogućuje da svaki sudionik u nastavi i učenju može
vrednovati vlastite aktivnosti i aktivnosti drugih. Njegovu realnu aplikacijsku vrijednost
ocijenit će znanstvena teorija i pedagoška praksa na temelju stvarne korisnosti rezultata
provedenog istraživanja. |
Sažetak (engleski) | The topic of this study has been concretized out of a problem which has been
narrowed down and limited on the basis of the theoretical analysis of the teacher selfassessment
process, past experience following the research of and the actual teacher selfassessment
worldwide and in Croatia as well as on the basis of the objective reflections on
the future professional development of teachers and teaching and learning quality.
The fundamental concepts such as teacher self-assessment, out-of-school evaluation,
quality ensuring system, self-regulatory development, emancipational approach to selfassessment,
professional development, competences, teaching and learning, developmental
planning, self-assessment modeling etc…. have been explained and defined in the
theoretical part of this work. The system and the process of teacher self-assessment have
been represented critically.
The process of (self-)reflection and self-assessment as an effective tool for
improving teaching and the professional development of teachers, especially when the issue
is teacher self-assessment, has not been implemented systematically in Croatian schools.
Thus it can be concluded that there is a lack of objective, especially operative, researches
which would give sufficiently relevant feedback on teacher experiences and the professional
competence as well as on their perception of the self-assessment relevance for the
advancement of the professional development of teachers and the improvement of teaching
and learning to teachers themselves, scientists and school administration.
Up to now teacher self-assessment has turned out to be the most efficient in advancing
teaching quality that is in teachers' recognition and understanding of their own advantanges
and disadvantages according to which aims can be recognized and set as well as feasible
personal and common developmental activities can be elaborated.
According to a model of dynamic and cyclical process which consists of: planning,
application, evaluation and reflection, the need to establish a quality ensuring system in
elementary school is imposed.
Valid self-assessment gives feedback on teachers and other subjects during teaching,
it helps to spot emerging problems and also gives ideas how to solve them. This is the only
way how to improve teaching atmosphere, encourage the sense of unity as well as to
increase the level of motivation of all the subjects involved. Self-assessment is a compelling
factor and a mean of diagnosing the actual state and a corrective tool for teaching quality
advancement.
The positive connection between teacher self-assessment and the professional
development of teachers has been proven. It affects the improvement and development of
teaching quality as well as the acquiring and development of students competences.
Quality-teacher self-assessment is possible when these principles are applied:
future-oriented, the responsability of participants, professionalism, transparency, timeliness
and the permanence of the self-assessment process.
Teacher self-assessment, as an integral part of the school culture, is the proces of
critical evaluation of a teacher's professional development and activity the purpose and the
meaning of which is to better understand and to change oneself thus directing one's own
professional development and activity. It is a characteristic of a teacher self-assessment
process that a teacher himself/herself gives the judgements and ratings of the teacher and
his/ her work as well as the other participants of self-assessment process on the basis of the
chosen indicators.
Teachers, students and school management are not qualified enough to plan, organise,
pursue and analise the process of teacher self-assessment. It is an imperative to pay more
attention not only to the developing of conciousness and the culture of self-assessment in
future but also to the practical action in that direction.
Being trained to plan and implement teacher self-assessment is an important
component of a teacher's competence. It is preferable that students, expert associates and
headmasters take active part in the process of observing and evaluating teaching and
learning quality. Self-assessment enhaces self-decison-making and credibility of observing
and it advances one's own professional work.
By the means of teaching quality indicators and students competences the
sucessfulness of teacher's professional work can be established. 36 top ranked indicators
have been sorted out to measure contemporary teacher competences, the quality of student
competences and teaching and learning quality.
The process of teacher self-assessment should undergo critical analysis and
evaluation, that is meta-evaluation. By the means of meta-evaluation activities, advancing
the process of self-assessment and also by personal professional development and practical
work teachers contribute to accelerating the shift from traditional school into ''learning
organisation''. Two important developmental priorities which should improve the quality of
teacher self-assessment process relate to the forming of a school information system and
making the environment more sensitive. The results show that presently only small number
of teachers (only 7%) oppose to teacher self-assessment. All the school structures take the firm position that teacher self-assessment should be introduced gradually with all neccessary
preparations being made prior to the introduction.
Hypothetical-algorithmical model of teaching self-assessment is a significant
result of this research. It incorporates all the relevant notions and inovations which have
come out of the theoretical analysis and empirical research. The model's hypothesis stresses
the need for its exact check and verification in practice as well as the possible content
correction of the certain structural components and functional relations between those
components which form the entity of the model and its functioning. The model enables
every participant in teaching and learning process to evaluate his/ her own activities and the
activities of others. Scientifical theory and pedagogical practice will evaluate its real
applicational value on the basis of the real utility of the executed research results. |