Bliski konac stoljeća i milenija, usprkos grozničavo brzom životnom ritmu i stalnoj radnoj usmjerenosti naprijed, je i izuzetna prilika za sagledavanje prošlosti. U našoj struci, neurokirurgiji, također se može sagledati prošlost zahvata iz područja neurokirurgije do samih početaka ljudskog roda, međutim organizirana suvremena struka se može pratiti tek od početka ovog stoljeća, i to najviše kroz osobu njenog osnivača - Harvey Cushinga. Ponukan ovime, proučio sam dostupnu opsežnu literaturu vezanu za H. Cushinga i povijest neurokirurgije, te pokušao iz dostupnih izvora spoznati hrvatsku i riječku povijest i sadašnjost neurokirurgije, i usporediti ove naizgled geografski i vremenski udaljene podatke. Harvey Cushing, iako nije bio prvi u svojoj struci, ipak je bio njen osnivač, po sveobuhvatnosti sagledavanja ciljeva koji su bili nužni da bi ova struka služila boljitku bolesnika: 1905 prvi će izvještavati o "zasebnom polju neurološke kirurgije", 1913. postati prvi samostalni kirurg koji se bavi isključivo neurokirurgijom, a do 1932.g. organizirati najjaču neurokiruršku školu u svijetu. Sam je poznat u medicinskim krugovima po istraživanjima kirurgije hipofize - po njemu je nazvana "Cushingova bolest" (pituitarni bazofilizam), ali među neurokirurzima i više po razvijanju minuciozne neurokirurške tehnike koja je univerzalno prihvaćena, po klasifikaciji moždanih tumora (s P.Baileyem i L. Eisenhardt). Među povjesničarima medicine i bibliofilima ostat će trajno zabilježen po svojoj biografiji dr. W. Os/era - velikog interniste, i po povijesnoj knjižnici sveučilišta Yale. I vjerojatno njemu samom, a i svima nama - liječnicima, najvažnije - među ljudima ostao je zapamćen kao "dobri doktor" (95) i pojam "kirurga mozga" ("brain-surgeon“). Hrvatska i riječka neurokirurgija razvijale su se, s obzirom na povijesne činioce, vrlo dobro. Može se pratiti značajne posredne veze i utjecaje Cushingove škole na našu neurokirurgiju. U povijesti naše neurokirurgije ostat će zabilježen kao "otac hrvatske neurokirurgije" Danka Riessner (počev od 1938.g. prisutan u stručnoj literaturi}, a u Rijeci njen osnivač, nedavno preminuli Gustav Steinfel (od 1967.). Što se tiče riječke neurokirurgije, iza nas je tridesetogodišnja povijest liječenja ljudi našeg kraja, a pred nama razvijanje sveobuhvatne znanstvene kliničke jedinice, u čemu nam može pomoći i nešto od iskustava dobivenih ovim proučavanjem: koje su osnovne vodilje u dobrom kliničkom postupanju i kako razvijati organizacijske, financijske, znanstvene i stručne odlike koje čine cjelokupnu kliniku. Usprkos vremenskom odmaku i zemljopisnoj udaljenosti uspoređivanih podataka, proizlazi da u ovom posljednjem stoljeću milenija, a nadajmo se i u idućim milenijima, ljude zbližava stručno i opće znanje više nego ijedna druga karakteristika, osim, vjerojatno, općeljudskog razmišljanja i osjećaja pripadnosti "univerzalnom bratstvu ljudi" ( 193).