Naslov Regionalna konvergencija novih zemalja članica (10) EU (15) - pretpostavka realizacije unutarnjeg tržišta EU : doktorska disertacija
Naslov (engleski) Regional convergence of new member states (10) EU (15) - assumption on the realization of internal market of the EU
Autor Branimir Skoko
Mentor Vinko Kandžija (mentor)
Član povjerenstva Ivo Družić (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Vinko Kandžija (član povjerenstva)
Član povjerenstva Nada Karaman Aksentijević (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Rijeci Ekonomski fakultet Rijeka
Datum i država obrane 2012, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana DRUŠTVENE ZNANOSTI Ekonomija
Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC ) 332 - Regionalna ekonomika. Teritorijalna ekonomika. Ekonomika stanovanja
Sažetak Osnovna svrha ovog rada je determinirati odrednice regionalnih dispariteta te
utvrditi čimbenike regionalne konvergencije i njihov doprinos smanjenju regionalnih
nejednakosti prema integracijskim i razvojnim skupinama u EU, a sve radi istraživanja
utjecaja navedenih nejednakosti na povećanje ekonomske i socijalne kohezije te izgradnju
unutrašnjeg tržišta. Raščlamba je započeta pregledom teorijskih postavki o problemima nacionalnog i
regionalnog razvoja od polovine 20. stoljeća do danas, a nastavljena objašnjavanjem
tipova i modela konvergencije s posebnim naglaskom na beta i sigma konvergenciju i
modalitete njihova mjerenja. Polazeći od postavke kako su regionalne neujednačenosti
veliko ograničenje skladnog gospodarskog razvoja, urađena je analiza regionalnih
nejednakosti u EU 15, EU 10 i EU 27 , a rezultati su potvrdili postojanje snažnih i
kompleksnih regionalnih nejednakosti. U starim zemljama članicama (EU 15) su izražene
nejednakosti izmeñu razvijenog sjevera i nerazvijenijeg juga, dok su u novim zemljama
članicama (EU 10) izražene nejednakosti izmeñu metropolskih i zapadnih regija s jedne
strane i istočnih regija s druge strane. Europsku Uniju (EU 27), uz napredak metropolskih
i regija jezgre, karakteriziraju snažne regionalne neujednačenosti izmeñu starih i novih
zemalja članica te opći zaostatak perifernih područja. Vrijednosti indeksa pokazuju kako
je nakon priključenja novih zemalja članica došlo do povećanja regionalnih nejednakosti i
smanjenja unutarnje kohezije, zbog čega je porasla ranjivost na asimetrične šokove.
Komparativnom analizom regionalnih politika u starim i novim članicama identificirane
su razlike u investicijama i prioritetnim ciljevima.
Provedena analiza meñuovisnosti razine BDP-a i komponenti istraživanja i znanja je
pokazala kako regionalni BDP ne ovisi o ulaganjima u R&D. Od svih testiranih
komponenti istraživanja i znanja najsnažniji utjecaj na razinu BDP-a ima broj zaposlenih
u znanosti i tehnologiji. Analizom meñuovisnosti komponenti istraživanja i znanja i stope
rasta BDP-a nije pronañena čvrsta i jednoznačna veza između navedenih komponenti. To
dokazuje kako komponente istraživanja i znanja nisu ključne odrednice regionalnog rasta,
već se na razini svake regije mogu determinirati jedinstveni nositelji rasta i razvoja.
Analiza regionalne konkurentnosti ukazuje kako su najkonkurentnije regije europske
jezgre i sjevera, a najnekonkurentnije regije južne i istočne periferije. Loši rezultati i
široko postavljeni ciljevi regionalne politike otvaraju prijepore između načela solidarnosti
i učinkovitosti te identificiraju nužnost snažne koordinacije na svim razinama upravljanja.
Iako su strukturna sredstva, zajedničke politike i pristup jedinstvenom tržištu polučili
određene pozitivne učinke na regionalni BDP i zaposlenost, evidentno je kako je izostao
sveobuhvatni napredak u zaposlenosti i unutarnjoj koheziji.
U sljedećem je koraku formuliran model regionalne konvergencije koji je potom
ekonometrijskim tehnikama testiran prema integracijskim i razvojnim skupinama.
Rezultati testiranja u svim promatranim integracijskim skupinama regija izdvajaju
investicije u industriju i grañevinarstvo, zaposlene u industriji, zaposlene u uslugama,
naknade zaposlenicima te produktivnost rada kao ključne determinante regionalne
konvergencije. Iako sve promatrane skupine regija ostvaruju beta konvergenciju, regije s
iznadprosječnim BDP-om brže sustižu ravnotežno stanje pa se vrijeme prilagodbe
siromašnijih regija ravnotežnom stanju produljuje. Rezultati testiranja konvergencijskog
modela u razvojnim skupinama izdvajaju investicije, dohodak privatnih kućanstava, bruto
dodanu vrijednost u industriji i produktivnost kao temeljne determinante konvergencije.
Suprotno mnoštvu teorijskih modela i postavki, rezultati dokazuju kako regionalna
konvergencija nije čvrsto naslonjena na komponente istraživanja i znanja, već se temelji
na mnoštvu drugih faktora snažno i nedvosmisleno ukorijenjenih u regionalne
gospodarske sustave. Nakon testiranja beta konvergencije pristupilo se utvrñivanju sigma konvergencije
kao pokazatelja kretanje regionalnih razlika. Regije EU 15 bilježe blagu sigma
konvergenciju do 2008. godine kada se zbog učinaka gospodarske krize nazire blagi
divergencijski pomak, dok regije EU 10 nakon priključenja ne ostvaruju jasne
konvergencijske niti divergencijske trendove. Prema razvojnim skupinama sigma
konvergencija pokazuje konvergencijske trendove u skupini regija cilja 1, dok se za ostale
skupine regija pronalaze divergencijski trendovi. Nove zemlje članice (EU 10)
konvergiraju zemljama tvrde jezgre (EU 15) na nacionalnoj razini, ali na regionalnoj
razini su sve izraženiji procesi divergencije izmeñu metropolskih i ostalih regija. Iz
provedenog istraživanja proizlazi kako bi se EU, zbog konstantnog povećanja pritiska na
financijske fondove i zajedničke politike, trebala više oslanjati na realizaciju unutrašnjeg
tržišta, a manje na trenutne programe i zajedničke politike.
Sažetak (engleski) The main goal of this paper is to define the determinants of the regional disparities
and to establish the factors of regional convergence and their contribution to reducing
regional inequalities pursuant to integration and development groups in the EU, and all in
purpose of researching the effects of mentioned inequalities on the increase of economic
and social cohesion and the development of internal market.
The analysis begins by reviewing theoretical postulations on the issues of national
and regional development since the mid-20th century till today, and continues with the
explanation of types and models of convergence with the particular emphasis on beta
convergence and sigma convergence and the modalities of their measurement. Starting
from the premise that regional unevenness is a major limitation of proportioned economic
development, an analysis of regional unevenness in EU-15, EU-10 and EU-27 was made,
and the results have confirmed the existence of strong and complex regional inequalities.
In old member states (EU-15) there are differences between the developed north and less
developed south, while in new member states (EU-10) there are differences between
metropolitan and western regions on one side and the eastern regions on the other side.
European Union (EU-27), along with the development of the metropolitan regions and
core regions, is characterized by strong regional unevenness between the old and new
member states as well as the general underdevelopment of peripheral areas. The index
values show that after the accession of new member states there have been increase of the
regional differences and decrease of internal cohesion, which resulted in the increase of
vulnerability to asymmetric shocks. Comparative analysis of regional policies in old and
new member states identified the differences in investments and priority goals.
Analysis performed on the interdependence of GDP level and the components of the
research and knowledge has shown that regional GDP does not depend on investments in
R&D. Among all analyzed components of research and knowledge, the strongest
influence on GDP has the number of people employed in science and technology. The
analysis of the interdependence of the components of research and knowledge and GDP
growth rate has not found firm and unambiguous connection between mentioned
components. This proves that components of research and knowledge are not key
determinants for regional growth, but rather unique components of growth and
development can be determined at each region level. Analysis of regional competitiveness
shows that the most competitive regions are core regions and northern regions, and the
least competitive are southern regions and regions of eastern periphery. Bad results and
widely set goals of regional policies open the controversies between the principle of
solidarity and efficiency and identify the necessity of strong coordination at all levels of
management. Although the structural funds, common policies and the approach to the
unique market have obtained certain positive effects on the regional GDP and
employment, it is obvious that the comprehensive progress concerning the employment
and internal cohesion is absent. In the following step a model of regional convergence was formulated which was
then tested through the econometric techniques according to integration and development
groups. The results of the testing in all observed integration groups of regions show that
the industrial and construction investments, employees in industry, employees in services,
compensations of employees and productivity are main determinants of regional
convergence. Although all observed groups of regions realize beta-convergence, the
regions with the above-average GDP can faster achieve balance and in that way the period
for achieving balance for the poorer regions elongates. The results of testing the
convergence model in development groups show that investments, private household
income, gross value added in industry and productivity are main determinants of
convergence. On the contrary to many theoretical models and propositions, results show
that regional convergence is not firmly leaned to the components of research and
knowledge, but is rather based on many different factors that are firmly and
unambiguously embedded in regional economic systems.
After testing the beta convergence, the establishing of sigma convergence as an
indicator of regional differences trends was approached. EU-15 regions record slight
sigma convergence to year 2008 when due to effects of economic crisis a slight
divergence movement is discerned, while EU-10 regions after the accession do not realize
clear either convergence or divergence trends. According to development groups sigma
convergence shows convergence trends in group of regions of goal 1, while for other
groups of region there are divergence trends. New member states (EU-10) converge to
countries of hard core (EU-15) at national level, but at regional level processes of
divergence between metropolitan and other regions are more expressed. Conducted
research shows that, due to constant increase of stress on financial funds and common
policies, EU should rely more on realization of internal market and less on current
programs and common policies.
Ključne riječi
regionalne nejednakosti
gospodarski rast
regionalna konvergencija
Europska unija
unutrašnje tržište
istraživanje i razvoj.
Ključne riječi (engleski)
regional inequality
economic development
regional convergence
European Union
internal market
research and development.
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:188:473234
Studijski program Naziv: Ekonomija i poslovna ekonomija Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: poslijediplomski doktorski Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica znanosti, područje društvenih znanosti, polje ekonomija (dr.sc.)
Vrsta resursa Tekst
Opseg 363 str.
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Zatvoreni pristup
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2017-01-19 17:52:59