Uslužni sektor povećavajući vlastiti output i apsorbirajući sve veći broj radno-aktivnog stanovništva, postaje sve dominantnijim čimbenikom razvoja svjetskoga gospodarstva, postavljajući temelje za uspostavu kako nacionalnih tako i globalnih tržišta. Usluge imovinskoga osiguranja, kao jedne od ključnih usluga uslužnog sektora svojim značenjem prevazilaze okvire pripradajućeg im sektora te su gotovo podjednako nezamjenjive kako glede zadovoljenja potreba pučanstva, tako i glede zadovoljenja potreba poduzetnika i tvrtki iz drugih gospodarskih sektora. Njihovo značenje od biblijske priče o sedam dobrih i sedam gladnih godina stalno je u uzlaznom trendu, kontinuirano se prilagođavajući promjenama u gospodarskoj strukturi i kvaliteti življenja. Ovo prilagođavanje odvija se na zasadama tržišne politike kao načinu promišljanja i ponašanja čija je zadaća sjediniti i uskladiti sve raspoložive resurse i aktivnosti (koje posredno ili neposredno mogu utjecati na financijski rezultat) sa željama i potrebama potencijalnih korisnika. Tržišna politika upravljajući poslovnim životom osiguravajuće tvrtke i njenih usluga kroz sve faze životnog ciklusa, sugerira cilj za osiguravajuće tvrtke, ali ne i specifične kriterije za strategiju svake osiguravajuće tvrtke ponaosob. Jedinstvene značajke usluga imovinskoga osiguranja (neopipljivost, nedjeljivost, nepostojanost, prolaznost) imaju snažan utjecaj na dizajniranje tržišne strategije, planiranje i organizacijski ustroj osiguravajućih tvrtki, ističući prije svega potrebitost izgradnje partnerskog odnosa između pojedinih osiguravajućih tvrtki, osiguravajućih tvrtki i korisnika usluga imovinskoga osiguranja, uz kontinuirano povećanje lojalnosti i zadovoljstva menadžera, prodavatelja osiguranja i drugih zaposlenika. Osiguravajuće tvrtke posebnu pozornost i interes trebaju posvetiti korisniku usluga imovinskoga osiguranja za vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju, kako bi ponuđena usluga imovinskoga osiguranja sa svom svojom lepezom pokrića rizika bila u funkciji "trenutka istine", odnosno postizanja konkurentske prednosti. Nove strategije upravljanja koje se temelje na spoznajama tržišne politike, zahtijevaju bolje poznavanje potreba, motiva i stavova potencijalnih korisnika usluga imovinskoga osiguranja ističući time značenje segmentacije tržišta za održanje ili povećanje konkurentske prednosti temeljem različitog tržišnog nastupa i drukčijih menadžment umijeća prilagođenih različitim segmentima. Vodeći računa i o tržišnom udjelu i o konkurentnosti na tržištu imovinskoga osiguranja, osiguravajuće tvrtke trebaju pokušati pronaći svoj tržišni prostor uz jaku dozu opreza prigodom razvijanja tržišnih strategija. Traženje učinkovite strategije osiguravajućih tvrtki treba se temeljiti ne samo na želji i potrebi da se ublaže rizici kojima su izloženi građani i poslovni pothvati, odnosno njihova imovina, već i na povećavanju vlastitih sposobnosti glede preuzimanja brojnijih i visokovrijednih rizika čime se daje snažna potpora gospodarstvu i postavljaju temelji efikasnosti i efektivnosti osiguranja imovine promatrano s mikro i makro aspekta. Kompetentnost, odnosno osposobljenost tvrtke i pojedinaca koji je sačinjavaju, ističe značenje intelektualnog kapitala stavljajući u prvi plan sofisticirano znanje i iskustvo, kao posebnosti koje se ne mogu lako kopirati ili simulirati od strane konkurentskih tvrtki. Pozicionirajući se prema kvalitetu i odvajajući se od konkurentskih usluga jedinstvenom kombinacijom varijabli tržišnoga spleta, proizvode se usluge veće vrijednosti za korisnike i time stvaraju (inoviraju) kritični čimbenici efikasnosti i efektivnosti, koji postaju kriteriji dobroga poslovnog ponašanja na tržištu imovinskoga osiguranja za sve osiguravajuće tvrtke. Pred tržišnom politikom osiguravajućih tvrtki na tržištu imovinskoga osiguranja, stoji i potrebitost da pored usmjeravanja vlastitog poslovanja načelima efikasnosti i efektivnosti, doprinesu i pospješivanju efikasnosti i efektivnosti cjelokupnoga imovinskoga osiguranja, vodeći se dugoročnimciljevima i težeći ispravljanju negativne strukture osigurane imovine. Glede povećanja efikasnosti i efektivnosti imovinskoga osiguranja u tranzicijskim zemljama, posebna odgovornost leži na velikim osiguravajućim tvrtkama izraslim za vrijeme komandnog gospodarstva, ali i vladama tih zemalja glede stvaranja pravnih okvira za nesmetanu i fer konkurenciju na tržištu imovinskoga osiguranja. Poboljšanje efikasnosti i efektivnosti je kontinuirani proces te je menadžmentu osiguravajućih tvrtki potrebito osigurati pravodobne informacije, kako bi bio sposoban analizirati i adekvatno reagirati na kretanja na tržištu imovinskoga osiguranja. Osiguravajuće tvrtke, da bi učinkovito odgovorile promjenama koje se odigravaju na tržištu imovinskoga osiguranja, ali i pred drugim promjenama iz okružja koje mogu neposredno utjecati na zbivanja na tržištu imovinskoga osiguranja, trebaju posebnu pozornost posvetiti regrutiranju, osposobljavanju i usavršavanju zaposlenoga osoblja na svim razinama, stvarajući time pretpostavke za izgradnju organizacijske kulure i ustroja tvrtke, koji će biti prožeti interesima korisnika, kao značajnog inputa u proizvodnji usluga imovinskoga osiguranja. Pokušavajući proniknuti u konkurentnost osiguravajućih tvrtki na tržištu imovinskoga osiguranja sve više se nameće značenje nevidljivih resursa. Jedan od takvih nevidljivih resursa predstavljaju i informacijski sustavi, odnosno na njima zasnovane informacije, koje imaju moć pod uvjetom da dođu u pravo vrijeme do onoga tko će ih na najefikasniji način i uporabiti. Nova tehnolška paradigma zahtijevajući uspostavljanje prijateljskoga odnosa na relaciji osiguravajuća tvrtka-informarmacijski sustav-korisnik usluga imovinskoga osiguranja, predstavlja efikasan odgovor prema konkuretskim promjenama u poslovnom okružju i jamac sigurne i stabilne budućnosti osiguravajućih tvrtki, a time i efikasnosti i efektivnosti na tržištu imovinskoga osiguranja.