| Sažetak | Cilj istraživanja: Dinamička scintigrafija bubrega s tehnecijem obilježenim merkaptoacetiltriglicinom (99mTc-MAG3) je neinvazivna dijagnostička metoda kojom se odmah po intravenoznoj aplikaciji radiofarmaka može pratiti njegova akumulacija u bubrežnom parenhimu, drenaža kroz odvodni sustav te dobiti podatak o diferencijalnoj funkciji bubrega. Aplikacija diuretika pomaže da se razluči organski od funkcijskog tipa opstrukcije. Radijacijsko opterećenje je i do deset puta manje nego kod radioloških metoda (IVU, MCUG) koje se u obradi koriste, pa je pretraga posebno pogodna za ispitivanje bubrežnih bolesti u dječjoj dobi, posebno dilatacija odvodnog sustava. Imajući u vidu navedene prednosti ovog dijagnostičkog postupka, osnovni cilj ovog rada bio je dati doprinos racionalnom pristupu obradi i praćenju djece s prenatalno utvrđenom dilatacijom odvodnog sustava bubrega, uključivanjem dinamičke diuretske scintigrafije u ranu fazu obrade. Ispitanici i metode: U prvom dijelu istraživanja praćeno je 33 djece, a ukupno 78 scintigrafskih nalaza zdravih bubrežnih jedinica djece koja su imala lakšu unilateralnu bolest bubrega. Ustanovljene su normalne scintigrafske vrijednosti dimenzija bubrega za pojedine dobne skupine i uspoređene s dimenzijama mjerenim ultrazvučnim pregledom, te normalne vrijednosti parametara Tmax i T1/2max. U drugoj, radnoj skupini, koja je obuhvatila scintigrafske nalaze 30-tero djece s unilateralnom dilatacijom odvodnog sutava bubrega različitog stupnja, ukupno 94 nalaza, osim navedenih parametara duljine bubrega, Tmax i T1/2max, nalaz scintigrafije je uspoređen s nalazom IVU. Praćena je diferencijalna funkcija (DF) bubrega, bez korekcije za osnovnu aktivnost i uz korekciju, potom evaluiran diuretski odgovor, a učinjena je i usporedba da se vidi postoji li povezanost između vrijednosti DF i diuretskog odgovora, odnosno drenaže. Parametar P 20-30 koji je pokazatelj tijeka renografske krivulje između 20-te i 30-te minute studije, uveden je da se pokaže prednost kasnije aplikacije diuretika, u 30-toj minuti, duljim praćenja spontanog drenažnog obrasca. Smatrali smo da je značajan u slučaju kada zakaže aplikacija diuretika, što iz tehničkih razloga nije rijetkost kod male djece. Prilikom drugog scintigrafskog ispitivanja već je petnaest ispitanika (ukupno 19) bilo operirano, tako da su svi ispitivani parametri praćeni odvojeno u podskupinama neoperirane i operirane djece, u posljednjoj uz usporedbu vrijednosti parametara prije i poslije korektivnog operativnog zahvata. Rezultati su pokazali da jenema značajnih razlika između dimenzija bubrega mjerenih scintigrafskom i ultrazvučnom metodom. Utvrđene su i normalne vrijednosti parametara Tmax i T1/2max koje su pokazale veliku varijabilnost u novorođenačkoj i ranoj dječjoj dobi od tri godine života. U radnoj skupini hidronefrotičnih jedinica ustanovljeno je da je nalaz IVU u značajno većem broju ispitanika bio lažno pozitivan u smislu opstrukcije. Parametri Tmax i T1/2max bili su značajno dulji nego u kontrolnoj skupini zdravih ispitanika. Nađene su značajno niže vrijednosti DF nakon korekcije za osnovnu aktivnost, a pokazalo se i da su diuretski odgovor i DF međusobno povezani; što je lošija drenaža, vrijednost DF je manja. U podskupini neoperirane djece na drugoj scintigrafiji bilo je vidljivo spontano poboljšanje svih ispitivanih parametara. U podskupini operiranih, ustanovljene su statistički značajne razlike između vrijednosti parametara Tmax, T1/2max i korigiranih vrijednosti DF prije i nakon operativnog zahvata u smislu poboljšanja. Zaključeno je da se rast zdravih i hidronefrotičnih bubrega može vjerodostojno pratiti scintigrafijom. Zbog izrazite varijabilnosti parametara Tmax i T1/2max već kod zdravih bubrega novorođenačke i rane dječje dobi do 3. godine života, zaključeno je da se ti parametri ne mogu smatrati pouzdanim u procjeni drenažnih smetnji niti kod hidronefrotičnih bubrega. Ustanovljeno je i da vrijednost diferencijalne funkcije bubrega ima ključnu ulogu u praćenju učinka dilatacije odvodnog sustava na sam bubreg, pri čemu je potrebno dobiveni postotak uvijek korigirati za osnovnu aktivnost jer je korigirana vrijednost realnija, a korekciju uvijek izvoditi na isti način. Pri interpretaciji nalaza diuretske dinamičke scintigrafije sve parametre koji opisuju karakteristike renografske krivulje (Tmax, T1/2max i diuretski odgovor) treba uvijek procjenjivati zajedno s podacima o diferencijalnoj funkciji i rastu bubrega. Pri donošenju odluke o operativnom zahvatu kod unilateralne hidronefroze najpouzdaniji parametar je upravo vrijednost diferencijalne funkcije bubrega korigirana za osnovnu aktivnost. Prema tome, dinamička diuretska scintigrafija bubrega s 99mTc-MAG3 je dijagnostička metoda kojom se uspješno može promatrati tijek hidronefroze praćenjem rasta, funkcijske sposobnosti parenhima i drenaže kroz odvodni sustav u čemu je i značajno osjetljivija od IVU. Konačno, predložen je algoritam pretraga koji uključuje diuretsku dinamičku scintigrafiju bubrega s 99mTc-MAG3 u ranoj fazi obrade novorođenčeta ili dojenčeta kod kojeg se prenatalno ustanovi unilateralna dilatacija odvodnog sustava bubrega. . |
| Sažetak (engleski) | The aim of study: dynamic scintigraphy with 99mTc-MAG3 is a non-invasive diagnostic tool which enables insight into the renal parenchyma, differential function and drainage through the collecting system after single intravenous injection of the radiopharmaceutical. The application of diuretic enables to discern between obstructed or pasively dilated urinary system. Radiation burden is almost tenfold less than in IVU and MICU, still frequently used in the workup of children with urinary tract abnormalities, especially childhod hydronephroses, which makes it preferable over the respective radiological procedures. Therefore, the main goal of this work was to give a contribution to the rational approach to the follow up of children with prenatally detected hydronephroses, including diuretic MAG3 scintigraphy in the early phase of the workup. Patients and Methods. The first part of the study included a follow up of 33 children, newborns and infants up to three years of age (a total of 78 dynamic scintigraphies) with mild unilateral kidney disorder. Only contralateral, healthy renal units were included. The dimensions of kidneys were determined for different age groups and compared with ultrasound values. Renographic curve parameters, Tmax and T1/2max were also determined for the respective age groups. In the second part, the workup of 30 children with unilateral hydronephrosis of different grade (altogether 94 scintigraphies), was carried out. besides determining kidney dimensions and renographic curve parameters Tmax and T1/2max, the diuretic response was evaluated and compared with the finding on IVU. Also, a differential kidney function (DF) with and without background subtraction was estimated and correlation between DF and drainage/diuretic response examined. The parameter P 20-30, which is the indicator of the renographic curve trend between 20 and 30. minute of study, was introduced to show the advantage of the later diuretic application, in the 30th minute, also predicting the spontaneous drainage pattern. It was considered important in case should the diuretic application be missed or problematic, which is not uncommon situation in small children. At the second scintigraphy, already fifteen children were operated on (19 altogether), therefore in due course all parameters were followed separately for the subgroups of operated and unoperated children. In the subgroup of operated children, the values of all parameters after the surgery were compared with the previous ones. The Results showed that there were no statistically significant differences betweenkidney dimensions determined on scintigraphy and ultrasound. Also, normal values for Tmax and T1/2max were established and they showed great variability for the newborn and infant age. In the group of unilateral hydronephrosis, IVU was false positive for obstruction in significant number of units. Parameters Tmax i T1/2max were significantly prolonged compared to the group of healthy renal units. Significantly reduced DF values after background subtraction were found in comparison with healthy renal units. Positive correlation between diuretic response and DF was also found, meaning that the worse the drainage, the less DF value. In the subgroup of unoperated children at the second scintigraphy, the spontaneous improvement of all parameters were found. In the subgroup of children who underwent surgery, the statistically significant difference in parameters Tmax, T1/2max, DF and diuretic response before and after the surgery was found, suggesting recovery. It has been Concluded that growth of healthy and hydronephrotic renal units can be monitored with scintigraphy. Becouse of the great variability of parameters Tmax and T1/2max in newborn and infant age up to three years, these cannot be used in evaluation of the drainage disturbancies of hydronephrotic kidneys. It has also been found that differential kidney function has the key role in assessment of effect of the dilation on the parenchymal function, but always using background corrected values, since these are more reliable. The background correction should always be performed using the same method, especially in the follow up. When interpreting dynamic scintigraphy with diuretic application, all renographic curve parameters (Tmax, T1/2max and diuretic response) should be evaluated having insight in differential function values and kidney growth When surgery is considered with unilateral hydronephrosis, the most robust parameter in decision making is differential kidney function corrected for background. Therefore, diuretic dinamic scintigraphy with MAG3 is a diagnostic tool which enables close follow up of the evolvement of hydronephrosis by monitoring kidney growth, parenchymal function and drainage, in the latter being more specific than IVU. Finally, an diagnostic algorhythm has been proposed, which includes diuretic scintigraphy with MAG3 in the early phase of workup of children with prenatally detected unilateral hydronephrosis. |
