Sažetak | Cilj istraživanja. Primjena lijekova u djece i adolescenata razlikuje se u
odnosu na odrasle. Primjerena farmakoterapija je otežana. Podaci o
potrošnji lijekova u toj životnoj dobi su oskudni zbog neprimjerenosti
dosadašnjih metoda. Cilj istraživanja bio je proučiti razlike i sličnosti u
postavljanju najčešćih dijagnoza, te načina liječenja u izvanbolničkih
pedijatrijskih bolesnika između različitih gradova u Republici Hrvatskoj
(RH). Dobiveni podaci uspoređeni su s rezultatima sličnih istraživanja u
svijetu. Na osnovu prikupljenih podataka predloženi su načini
unaprjeđenja pri propisivanju lijekova u toj dobnoj skupini.
Materijal i metode. U radu je istraživana učestalost postavljanja
dijagnoza i potrošnja lijekova djece i adolescenata u primarnoj
zdravstvenoj zaštiti (PZZ) tijekom 2002. godine u Republici Hrvatskoj.
Podaci su sakupljeni u gradovima s kliničkim bolnicama (Rijeka, Zagreb)
te onim gdje postoji samo liječnik PZZ-a. Potrošnja je praćena prema
broju pakiranja, dnevnim definiranim dozama, utrošenim sredstvima i
broju propisanih recepata. Izučavano je korištenje lijekova prema
dijagnozama, te dijagnoze kao razlog propisivanja.
Rezultati. Rezultati našeg istraživanja pokazuju visok stupanj
podudarnosti pojedinih gradova, te se mogu primijeniti kao ogledni za
cijelu Republiku Hrvatsku. Od četiri korištena načina praćenja potrošnje,
niti jedan ne zadovoljava uvjete sveopćeg prihvaćanja. Unatoč
nedostacima, praćenje potrošnje prema broju propisanih recepata i
korištenje prilagođenih DDD-a su trenutno najbolje metode. Respiratorne
bolesti, kao što je i u razvijenim zemaljama, bile su razlog više od 50 “%
posjeta liječniku. Bolesti kože, oka i uha javljaju se u oko 10. “%
slučajeva. Sedamdeset % djece koja su posjetila liječnika PZZ-a boluje
od 10 različitih bolesti. Pobol je, izuzev rjeđeg javljanja otitisa, istovjetan
rezultatima ostalih. istraživanja u svijetu. Djeca do navršene prve godine
života najmanje su sudjelovala u ukupnoj potrošnji. Najkorišteniji su bili
lijekovi za sprječavanje oboljenja - kolekalciferol, Na-fluorid i preparati
željeza. Učestala uporaba tih lijekova upućuje na dobru zdravstvenu
zaštitu te dobne skupine. Ukupno, antibiotici su bili najkorištenija
skupina lijekova - oko 50 % svih propisanih recepata. Zajedno s
pripravcima za liječenje bolesti dišnih putova, činili su oko 80 % svih lijekova propisanih na recept. Uz antibiotike (50 %), sintetski antitusici,
antibiotski pripravci za liječenje bolesti oka, antihistaminici za sustavnu
uporabu, kortikosteroidi za lokalnu kožnu primjenu i antiastmatici bili su
najpropisivanije skupine lijekova. Svaka je, ovisno ogradu, sudjelovala u
ukupnoj potrošnji s 10 % - 15 %. Liječnici PZZ-a najviše su koristili
antibiotike _ širokog spektra djelovanja. Amoksicilin s klavulanskom
kiselinom (15 % - 20 %), cefaleksin (10 % - 15 %) i amoksicilin (10 % -
15. %) bili su najpropisivaniji lijekovi. Između pet najpropisivanijih
lijekova uvijek su se nalazila po četiri antibiotika | jedan sintetski
antitusik. Oko 60 % recepata u svim mjestima propisano je za samo tih
pet lijekova. Deset najpropisivanijih pripravaka bilo je “*odgovorno" za 70
%-80 % svih propisanih recepata. Upale gornjih dišnih putova, tonzilitis i
bronhitis bili su najčešći razlozi posjeta liječniku. lako se, osim u
tonzilitisu, korištenje antibiotika smatra neracionalnim, ti su lijekovi bili
najkorišteniji u njihovom liječenju.
Zaključak. Rezultati istraživanja potrošnje lijekova u djece _i
adolescenata prema obimu i njihovu izboru pokazuju da se Republika
Hrvatska nalazi u skupini razvijenih zemalja zapadne Europe (osim
Skandinavije) i Sjeverne Amerike. Takva potrošnja nije u skladu s
trenutnim ekonomskim stanjem u zemlji. Nužno je stoga provoditi mjere
racionalizacije potrošnje svih lijekova.
Na osnovu dobivenih rezultata sastavljene su smjernice za liječenje
febrilnih stanja u djece, te lista lijekova za racionalno liječenje u PZZ-u.
Njihovim korištenjem moguće je ostvariti učinkovito liječenje uz
smanjenje ukupne potrošnje lijekova. |