Cilj istraživanja: Karcinomi gornjeg aerodigestivnog sustava čine 4% svih karcinoma. Osnova njihova liječenja je operativni zahvat. Podaci iz literature upućuju na visoki postotak poslijeoperativnih infekcija nakon onkoloških zahvata na glavi i vratu. Ranija ispitivanja provedena u onkološkoj abdominalnoj kirurgiji te u onkološkoj kirurgiji glave i vrata, pokazala su generalizirani imunomodulacijski učinak te manji broj recidiva zloćudnog tumora kod bolesnika s poslijeoperativnom infekcijom rane. Perioperativna antibiotska profilaksa danas je općenito prihvaćena u onkološkoj kirurgiji glave i vrata, a sam izbor uglavnom ovisi o mikroflori bolesnika. Cilj našega ispitivanja bio je odrediti učestalost komplikacija u onkološkoj kirurgiji glave i vrata te posebno odrediti učestalost poslijeoperativnih infekcija uz izolaciju najčešćih uzročnika. S obzirom na važnost i učestalost poslijeoperativnih komplikacija, ispitivali smo čimbenike koji doprinose nastanku pojedinih komplikacija. Uz to, ispitivali smo učinak infekcije rane na pojavu recidiva zloćudnog tumora kod naših bolesnika te odredili druge čimbenike koji doprinose nastanku recidiva u onkološkoj kirurgiji glave i vrata. Usporedili smo i dvije različite vrste perioperativne antibiotske profilakse, s cefazolinom i s amoksicilinom + klavulanska kiselina. Ispitanici i metode: Prospektivno ispitivanje obuhvatilo je 189 bolesnika. Svi ispitanici oboljeli su od primarnog planocelularnog karcinoma gornjeg aerodigestivnog sustava koji je iziskivao operativni zahvat, klasificiran kao čisto- kontaminirani. Gotovo tri četvrtine oboljelih javilo se na prvi pregled tek kada je bolest znatno uznapredovala, u trećem i četvrtom stadiju maligne bolesti. Ispitali smo trogodišnje preživljavanje operiranih bolesnika te lokalizacije planocelularnog karcinoma koje daju najveći broj recidiva. Uz to smo ispitivali i najčešći uzrok smrti. Za dokaz infekcije koristili smo se uobičajenim mikrobiološkim metodama izolacije uzročnika iz bakteriološkog obriska rane, obriska traheostome, iskašljaja, urinokulture, koprokulture te hemokulture. Epidemiološke podatke o bolesnicima prikupljali smo na osnovu "Registra za maligne tumore glave i vrata" koji je ispunjen za svakog pojedinog bolesnika. Rezultati: Naši su rezultati pokazali poslijeoperativne komplikacije kod 110 od 189 ili 58% bolesnika. Infekcija poslijeoperativne rane dokazana je kod 42 od 189 ili 22% bolesnika. Poslijeoperativne infekcije druge lokalizacije dijagnosticirana je kao komplikacija kod 22 od 189 ili 12% bolesnika. Najčešće poslijeoperativne infekcije druge lokalizacije bile su infekcije donjeg respiratornog sustava. Najčešće izolirani uzročnici kod poslijeoperativnih infekcija bile su Gram-negativne bakterije, dokazane u 42 od 68 izolata ili 62%, dok su Gram-pozitivni uzročnici dokazani u 19 od 68 izolata ili 29%. Najčešće izolirani Gram-negativni uzročnik bio je Pseudomonas aeruginosa. Usporedba dviju skupina bolesnika s različitom antibiotskom profilaksom nije pokazala statistički značajne razlike u broju poslijeoperativnih infekcija (p>0, 05). Učestalost poslijeoperativnih infekcija rane nije se statistički značajno razlikovala između bolesnika koji su primali transfuziju krvi i onih koji je nisu primali (38:151 ; p>0, 05). Među oboljelima od zloćudnog tumora izrazito je visoki broj oboljelih mlađih od 40 godina, 11 od 189 ili 6%, a svi oboljeli u toj dobnoj skupini bili su muškarci. Učestalost recidiva zloćudne bolesti nije se statistički značajno razlikovala između bolesnika s poslijeoperativnom infekcijom rane i onih bez takve infekcije (42:147 ; p>0, 05). Za nastanak komplikacija kod operiranih bolesnika statistički značajnim pokazali su se: četvrti stadij bolesti, prijeoperativni gubitak težine bolesnika od pet posto tjelesne težine ili više, prijeoperativno snižen hematokrit, prijeoperativno povišena sedimentacija, emfizematozne promjene na plućima te trajanje operativnog zahvata duže od četiri sata. Za nastanak poslijeoperativne infekcije rane kod operiranih bolesnika statistički značajnim pokazali su se: prijeoperativni gubitak težine, prijeoperativno snižen hematokrit, prijeoperativno snižen hemoglobin, trajanje operativnog zahvata duže od četiri sata. Za nastanak infekcije druge lokalizacije kod operiranih bolesnika statistički značajnim pokazali su se: dijabetes melitus bolesnika, prijeoperativno snižen hematokrit, emfizematozne promjene na plućima, transfuzija krvi. Za nastanak recidiva tumora kod operiranih bolesnika s karcinomom glave i vrata statistički značajni bili su: treći i četvrti stadij zloćudne bolesti, transfuzija krvi, histološki pozitivna resekcijska površina do ruba preparata, histološki pozitivan limfni čvor na vratu te proboj kapsule limfnog čvora vrata.Kod oboljelih od karcinoma hipofarinksa tri godine nakon operativnog zahvata, recidiv tumora registriran je kod 62% oboljelih. Najčešći uzrok smrti u našem ispitivanju bio je lokalni recidiv, od čega je umrlo više od polovine bolesnika iz skupine umrlih. Zaključak: Naši su rezultati pokazali da infekcije rane čine najčešće poslijeoperativne komplikacije u onkološkoj kirurgiji glave i vrata. Visoki postotak (22%) infekcija poslijeoperativne rane u našem ispitivanju nameće značaj perioperativne antibiotske profilakse u onkološkoj kirurgiji glave i vrata. Izbor profilaktičkog antibiotika određen je najčešće izoliranim uzročnicima tijekom infekcije. Naši rezultati nisu potvrdili imunomodulacijski učinak infekcije na tijek maligne bolesti. Dokazan je međutim utjecaj transfuzije krvi na pojavu recidiva zloćudnog tumora glave i vrata. Dokazan je i utjecaj brojnih drugih čimbenika, kako na pojavu poslijeoperativne infekcije, tako i na pojavu recidiva zloćudnog tumora. Sve to ističe složenost kirurgije glave i vrata te važnost praćenja i korekcije svih tih čimbenika, čime bi se smanjio broj recidiva zloćudne bolesti, a time i smrtnost.