Sažetak | Hrvatski pučki kalendari tiskani na Sjevernoameričkom kontinentu od posljednjih desetljeća 19. stoljeća do naših dana izraz su književnog života hrvatskih iseljenika i pokazuju književne i društvene poglede urednika, izdavača i suradnika kalendarskih knjiga, ali i većine hrvatskog iseljeništva koje je te kalendarc čitalo i prihvaćalo kao rijetke pisane manifestacije materinske riječi I culture matice zemlje. Iako su kalendarske knjige bile najbrojnije, najtiražnije i, sve do pojave duljih i zapaženijih tekstova hrvarske etničke književnosti na Sjevernoameričkom kontinentu, književnim prilozima najbogatije hrvatske tiskovine u SAD i Kanadi, one kroz dugi niz godina nisu privlačile pažnju književnih povjesničara i istraživača ni na prostorima na kojima su nastajale, a niti u matici zemlji. Na sjevernoameričkom kontinentu javljaju se od sredine 19. stoljeća periodičke publikacije na hrvatskom jeziku, a kalendari se počinju tiskati tek krajem stoljeća. Prvi poznati kalendar tiskan 1893. godine uredio je Zdravko Mužina, a izdavanjem i uređivanjem hrvatskih kalendara u SAD i Kanadi bavili su se i Nikola Polić, Josip Marohnić, Nikola Gršković, Franjo Zotti, Stjepan Brozović, Ivan Krešić, Ivan Mladineo, Petar Stanković i drugi. Većinu kalendarskih knjiga pokrenuli su urednici etničkih glasila i profesionalni novinari; pa se u njima pored starije kalendarske tradicije može pratiti i stilski utjecaj publicističkih formi i novinskog senzacionalizma. Povijesni se razvoj hrvatsko-američkih kalendara može okvirno pratiti kroz tri etape koje su povezane s ukupnom poviješću iseljavanja na sjevernoamerički kontinent. Prva faza traje od pojave prvog hrvatskog kalendara u SAD (prema za sada dostupnim podacima 1893. godine, no nije isključena mogućnost da kasnije istraživanje pokaže da je i prije ove godine tiskana neka kalendarska knjiga) do 1. svjetskog rata, kada zbog političkih prilika iseljavanje biva na neko vrijeme zaustavljeno, a opće izdavačke tendencije u etničkom tisku prvenstveno usmjerene na aktualna zbivanja. Druga faza zahvaća razdoblje između dvaju ratova u kojem SAD uvode sistem kvota kojim se ograničava priliv novih doseljenika, hrvatske zemlje nakon raspada Austro-Ugarske monarhije ulaze u sastav Kraljevine Jugoslavije, a društveni i politički život hrvatske etničke zajednice u SAD i Kanadi pokazuje različite idejne nesuglasice i konflikte koji se očituju u polemikama tiskanim u glasilima i kalendarima. Treća je faza započela sredinom 20. stoljeća (odnosno prema nekim istrazivačima hrvatskog iseljeništva kao što je George Prpich već s početkom 2. svjetskog rata 1939.), a za razvoj kalendarske forme karakteristično je da dolazi do njene postepene dezintegracije te su danas publikacije koje još nose naziv 'kalendar' u svom naslovu relativno rijetke, a zamijenili su ih godišnjaci i izdanja koja čuvaju tek rijetke karakteristike tradicijskih pučkih kalendara. Kroz ovo je razdoblje moguće pratiti postupan porast obrazovne razine i kulturne svijesti hrvatskog iseljeništva. To se očitovalo i u vrsti priloga koji su tiskani u kalendarskim knjigama. U prvoj su fazi dominirali pučki poučni tekstovi, povijesne deseteračke pjesme i zapisi tradicijske usmene književnosti te jednostavna uputstva za lakše snalaženje u novoj sredini. Tijekom druge faze urednici u kalendare uključuju postepeno sve veći broj književnih priloga kako iz baštine matice zemlje, tako i iz aktualne produkcije hrvatske, američke ili neke druge nacionalne književnosti u prijevodu te tekstove hrvatskih autora nastale u SAD i Kanadi. lstovremeno se tiskaju i kulturni, politički i obrazovni tekstovi koji svojom kvaiitetom nadilaze jednostavne utilitarne tekstove prvog razdoblja. U trećoj fazi kalendati sve više prihvaćaju obilježja sredstava javnog priopćavanja, a književni prilozi imaju izraženiji poetski karakter. Struktura hrvatsko-američkih kalendara u skladu je s tradicijom koju je ovaj pučki književni oblik razvijao od vremena kada su se nakon izuma tiska kalendarskim tablicama počeli dodavati zabavno – poučni prilozi. To znači da sadržaj redovito obuhvaća mješavinu priloga koji se sastoje od književnih (fikcionalnih) i neknjiževnih (nefikcionalnih) vrsta. Među književnim prilozima dominiraju kraći prozni tekstovi i raznovrsni poetski primjeri, a tek se u nekoliko rijetkih kalendarskih knjiga javljaju i dramski tekstovi. Neknjiževni prilozi dijele se na poučno-moralističke, publicističko-inforrnativne, znanstveno- popularne i različite kraće kalendarske vrste. Kroz cijeli se ovaj sustav književno-publicističkih rodova i vrsta tiskanih unutar hrvatsko-američkih kalendarskih knjiga provlači ustaljeni repertoar motivskih i tematskih sastavnica koje su donekle prilagođene pojedinim od tih vrsta, no unutar ukupnosti kalendarske strukture predstavljaju niz općih mjesta ili toposa koji je relativno stabilan u odnosu na povijesne mijene. Kalendari hrvatskih iseljenika tiskani u SAD i Kanadi bili su za čitateljstvo veza s maticom zemljom i pomoć pri bržoj integraciji u američko društvo. Ova je skupina publikacija bila temelj hrvatske etničke književnosti u Americi, a posredno je djelovala i na književnost u matici zemlji. |