Fleksibilnost, sigurnost, fleksigurnost. .. , pojmovi su koji se u svijetu rada u današnje vrijeme često spominju pod pritiskom globalizacije i posljedična, velikih promjena u svijetu rada i tržišta rada. Pa i u Republici Hrvatskoj. Socijalni partneri - poslodavci i sindikati imaju različito poimanje o sadržaju ovih pojmova. Prvi uglavnom drže da se radi o pukoj liberalizaciji radnih odnosa, a drugi uglavnom drže da se radi o ublažavanju pravila o organizaciji i kondicijama izvršavanja rada. Riječ je pak o bitno širem i složenom konceptu duboko ukorijenjenom u mijenjajući odnos rada i kapitala, odnosno sve izraženijoj interferenciji prava konkurentnosti u radno pravo. Obrazlažu se uzroci neophodnosti pristupanja promjenama koji leže izvan domene radnog i relevantnog socijalnog prava, te socijalnog dijaloga i odmjeravanja snaga socijalnih partnera. Na tragu opisanih pojava, u ovom radu središnja tema jesu pravni aspekti promjena na tržištu rada uzrokovanih zagovaranjem fleksibilizacije zapošljavanja i tržišta rada radi postizanja određenih ekonomskih učinaka - poglavito konkurentnosti i rasta, uz istodobno zagovaranje neophodnosti očuvanja sigurnosti, odnosno socijalne kohezije što zastupa socijalna politika, s namjerom postizanja ravnoteže između fleksibilnosti na jednoj i sigurnosti na drugoj strani, odnosno koncepta fleksigurnosti. U radu se korisiti upravo taj prijevod kovanice koja na Engleskom glasi „flexicurity", na Francuskom ,,flexicurite", kao izričaj dostatno razumljiv i u dostatnoj mjeri sukladan duhu hrvatskoga jezika. Koncept fleksigurnosti promatra se u kontekstu pravne stečevine Europske unije kao cjeline, te posebno na prikladnim nacionalnim primjerima, osobito primjeru Danske kao države koja je još 1997. godine, provodeći socijalne reforme, na svoje tržište rada inaugurirala koncept fleksigurnosti. S posebnom se pomnjom analizira stanje radnog i relevantnog socijalnog prava Republike Hrvatske s ciljem prikaza udaljenosti fleksibilnosti i sigurnosti od stanja ravnoteže. Autorica zastupa ideje liberalizacije, reforme sustava radnog i relevantnog socijalnog prava stavljanjem istog u funkciju ekonomskih sloboda, na način koji omogućuje optimalno korištenje pozitivnih učinaka globalizacije i rješavanje problema niskih stopa rasta i visokih stopa nezaposlenosti uz istodobno povećavanje fleksibilnosti i prilagodljivosti radne snage, kapitala i proizvoda tržišta. Ističe se kako prigodom provedbe ovih procesa valja voditi računa o nacionalnim okolnostima i tradiciji - gotove, uspješne recepte nije moguće doslovce preslikati, ali je svakako svrsishodno poslužiti se pozitivnim primjerima. Usporedbom postojećih zakonodavnih rješenja, te sudske prakse različitih europskih država i Republike Hrvatske iznose se prijedlozi za poboljšanje sustava radnopravnih i relevantnih socijalnih odnosa u smislu postizanja ravnoteže između fleksibilnosti i sigurnosti koja osigurava ostvarenje interesa svih sudionika tržišta rada, poglavito socijalnih partnera tripartitnog socijalnog dijaloga.