ovog diplomskog rada je istraţiti, laboratorijski proizvesti te ispitati materijale antimikrobnih i biorazgradivih svojstava iz celuloze kao otpadne sirovine. U posljednjih nekoliko godina, raste kolektivna svijest i interes u pogledu očuvanja prirode i prirodnih izvora. Kako bi u praksi unaprijedili i osnaţili vaţnost zaštite okoliša i zbrinjavanja otpada, potrebno je kvalitetno iskoristiti otpad kao sirovinu pri izradi novih materijala, u kontekstu kruţnog gospodarstva. Razvojem tekstilne tehnologije i materijala, danas je moguće proizvesti biorazgradive materijale koji predstavljaju vaţan iskorak u provedbi zbrinjavanja otpada, a samim time i zaštite okoliša. S tog aspekta proizašla je i ideja vezana uz razvoj materijala iz industrijskog otpada kao sirovine za osobnu primjenu koji će se koristiti za osobnu njegu. U Teorijskom dijelu rada prikazane su sve bitne značajke biorazgradivih polimera, vrste umjetnih celuloznih vlakana, njihovo ekološko opterećenje prilikom proizvodnje te svojstva ugušćivača koji će biti korišteni u eksperimentalnom dijelu rada. TakoĎer je objašnjen proces razgradnje biorazgradivih polimera procesom kompostiranja te način razgradnje polimera u morskoj sredini. U eksperimentalnom dijelu rada provedena su ispitivanja ugušćivača odabranog kao najpogodnijeg, koji s umjetnim celuloznim vlaknima daje biorazgradivi materijal za osobnu njegu. Nakon reološke analize tri vrste ugušćivača: Na-CMC L-3p - Karboksi metil celuloze, Dialgin NMV 12% - Na-Alg i Alkaguma NS 4% - Etera rogačevog brašna dobiveni rezultati potvrĎuju da je ugušćivač karboksi metil celuloza najprikladniji za ispitivanja koja zahtijevaju variranje sadrţaja suhe tvari, kao i za miješanje s umjetnim celuloznim vlaknima pri izradi ţeljenih materijala. S ciljem postizanja materijala biorazgradivih i antimikrobnih svojstava, u smjesu vlakana i ugušćivača dodan je i biopolimer hitozan. Nakon procesa sušenja smjesa u sušioniku i na zraku uz opterećenje kako bi se izbjegla deformacija oblika tijekom sušenja, dobiveni su uzorci te su provedena ispitivanja. Karakteristike površine utvrĎene su primjenom pretraţnog elektronskog mikroskopa FE-SEM, otpornost uzoraka na djelovanje vlačne sile primjenom univerzalnog dinamometra (TensoLab 3000), mikrobiološka analiza uzoraka spram tri bakterije kvalitativnim testom difuzije u agaru, a biorazgradivost uzoraka provedena je u realnim uvjetima.