Plazma je u odnosu na konvencionalne postupke obrade tekstilnih materijala, ekološki, ekonomski i energetski povoljan fizikalni agens pomoću kojeg se mogu postići ciljana funkcionalna svojstva tekstilnih materijala bez zagađivanja vode, tla, zraka, općenito okoliša. Za postizanje željenih funkcionalnih svojstava materijala potrebno je ispravno definirati procesne parametre za svaki materijal kojeg se modificira, odn. obrađuje sa svrhom postizanja poboljšanja ispitivanog svojstva. U radu je ispitan utjecaj argonove plazme na čišćenje i ablaciju površine pletiva od celuloznih vlakana (prirodnih i umjetnih) u svrhu dobivanja hidrofilne površine, s ciljem boljeg vezanja antimikrobnog sredstva, time i postojanije obrade. Obrade su provedene komercijalnim sredstvom na bazi srebra, postupkom impregniranja, prema uvjetima preporučenim od proizvođača. Uvjeti predobrade argonovom plazmom na pletivu od pamučnih vlakana, te na pletivima od umjetnih celuloznih vlakana posebno su optimirani radi različite strukture površine ispitivanih vrsta vlakana. Morfološka analiza površine vlakana provedena je primjenom SEM mikroskopa, a za analizu hidrofilnosti površine pletiva primijenjen je jednostavni test kapi. Mikroorganizmi imaju potencijalno loš utjecaj na tekstilne materijale s kojima su u kontaktu pri čemu izazivaju oštećenja, neugodne mirise, smanjenje obojenja, a samim time i uporabnu vrijednost. Antimikrobna učinkovitost ispitana kvalitativnim antibakterijskim testom, te je utvrđena antimikrobna učinkovitost čistog sredstva (otopina srebrovog klorida) utvrđivanjem minimalne inhibitorne koncentracije sredstva (MIC) koja inhibira rast bakterija, metodom makrodilucije. Utvrđeno je da za bakterijsku vrstu Escherichia coli MIC vrijednost iznosi 15mg/l, dok za bakterijsku vrstu Staphylococcus aureus MIC iznosi 30mg/l. Dobiveni rezultati ukazuju na izvrsno antimikrobno djelovanje sredstva na ispitane bakterijske vrste. Temeljem dobivenih rezultata nedostatak antimikrobne učinkovitosti obrađenih pletiva može se pripisati lošoj difuziji antimikrobnog sredstva koju dodatno može otežavati sloj poliakrilata naslojen na površni materijala. Ispitivanje otpornosti prolaza topline tekstilnih pletiva provedeno je na uređaju tzv. ˝vruća ploča˝. Rezultati pokazuju razlike već između neobrađenih uzoraka pletiva koje su ovisne o vrsti pređe od kojih su pletiva izrađena, ali i svim ostalim konstrukcijskim karakteristikama. Nakon obrada otpornost prolaza topline se u pravilu smanjuje što ukazuje da se poroznost strukture pletiva ipak ne smanjuje nakon obrada, što indirektno ukazuje na bolja funkcionalna svojstva.