Primjena polimernih kompozitnih materijala, ojačanih prirodnim stabljičnim lanenim i konopljinim vlaknima, kao alternative općeprihvaćenim kompozitnim materijalima ojačanim anorganskim staklenim vlaknima, predstavlja značajan doprinos brizi za okoliš. Pitanje tehnološke iskoristivosti sjemenskog lana i konoplje u hrvatskom gospodarskom sustavu i zemalja okruženja, izuzetno je bitna tema, obzirom da se stabljike sjemenskog lana i konoplje uglavnom zbrinjavaju zaoravanjem ili spaljivanjem poslije pobiranja sjemena. Kako se mehanička svojstva vlaknima ojačanih polimernih kompozita mijenjaju ovisno o vrsti i svojstvima gradbenih komponenti, o usmjerenosti vlakana, načinu ojačanja matrice te kvaliteti adhezije između matrice i ojačala, u ovom radu je provedena usporedba kvalitete tehničkih vlakana predivog i sjemenskog lana te vlakana konoplje na dvije izdvojene duljinske skupine vlakana (duljim i kraćim) sa monofilamentnim staklenim vlaknima - analizom duljine, finoće, čvrstoće i sorpcijskih svojstava vlakana. Razrađenim laboratorijskim mokrim postupkom izrađene su visokoorijentirane neuvijene pređe iz tehničkih vlakana predivog i sjemenskog lana te vlakana konoplje po uzoru na roving pređu iz staklenih vlakana. Provedena je karakterizacija pređa izrađenih iz tehničkih vlakana predivog i sjemenskog lana te vlakana konoplje različitih duljinskih skupina u usporedbi sa standardnom roving pređom iz staklenih vlakana, a u svrhu utvrđivanja njihove primjenjivosti za ojačanje polimernih kompozitnih materijala – ispitivanjem finoće, promjera, sorpcijskih svojstava i čvrstoće pređe, kao i procjenom kompatibilnosti s poliesterskom polimernom matricom.