Sažetak | U radu razmatram pojedine arheološke nalaze (relikvijarni i pektoralni križevi, naušnice, ogrlice i privjesci) bizantske provenijencije na području Bizantskoga Carstva što uključuje i istočnu obalu Jadrana. Kronološki sagledavam povijest umjetnosti toga doba. Inspiraciju crpim iz njihove arhitekture, slikarstva, skulpture, nakita i općenito ukrašavanja u povijesnim zapisima i arheološkim nalazima, te ujedinjujem suvremeni pogled na nakit kao dio odjevne kompozicije.
Nakit se kroz povijest od reprezentativnog pretvorio u sastavni dio svakodnevice za sudjelovanje u životu.
Ukras je postao nepretenciozan znak nositelja.
„Nema ničeg prošlog za čim bi se smjelo čeznuti, ima samo vječito novo koje se oblikuje iz proširenih elemenata prošlog, a prava čežnja mora uvijek biti produktivna, da ono što novo stvara bude bolje“. (Goethe).
Spojiti slobodu kreacije i perfekciju zanata cilj je svakog umjetnika, osobito onog koji svoj istraživački karakter nastoji izraziti u mediju o kojem će se rijetko tko usuditi što reći. Oblikovanje nakita nemoguće je proučavati i tumačiti izdvojeno od estetike doba u kojem nastaje. Promjene izgleda i izraza oblikovnog jezika zavise od tehničke evolucije i teorijskih saznanja, kao i prilagodljivosti te razvoja materijala kojima je moguće izraziti stvarnost, odrediti stvaralački identitet. Limitiran prostorom i kretnjama tijela, određen vremenom, načelno maloga formata, nezavisan i odvojiv od tijela (ali nezamisliv bez tijela), nakit se uglavnom doživljava u ograničavajućem kontekstu dekorativnosti koja ga na određen način lišava individualnosti. Svesti pod zajednički nazivnik, ukalupiti ga u dio odjevne kompozicije, promotriti pod povećalom kojim se ističe isključivo fenomen ukrašavanja – sve to govori o aspektima poimanja nakita kao statusnog, društvenog, imovinskog simbola, dok sve prisutnije oznake (subkulturalnog, suvremenog i svakodnevnog), objedinjujemo uvijek prikladnim terminom „eksperimentalnog postupka“ koji se koristi kao mogući način definiranja estetskih orijentacija.
Zbog interesa prema drugim medijima i disciplinama razlog je zašto nakit razmatram više u kontekstu dizajna, a ne umjetničkog obrta, odnosno primijenjene umjetnosti. Usklađenost s namjerom spoja dizajna odjeće i nakita s produkcijom unikatne povijesti bizantskog duha. |