Svim slijepim učenicima zajedničko je oštećenje vida, koje ih svrstava u kategoriju djece s posebnim potrebama. Budući da osjetilom vida čovjek prikuplja gotovo 90% informacija o svemu što ga okružuje, slijepi učenici imaju specifične probleme u praćenju nastavnog procesa te im je potrebno permanentno prilagođavanje procesa poučavanja. Pregledom obrazovanja djece s posebnim potrebama, uočavamo da se do sredine prošlog stoljeća težilo segregacijskim postupcima obrazovanja u specijaliziranim ustanovama, a u današnje vrijeme slijepi se učenici integriraju u nastavu redovnih osnovnih škola, kako bi što aktivnije i ravnopravnije sudjelovali u društvu. Takvo, inkluzivno obrazovanje dio je humane pedagogije u kojem se svakom djetetu pristupa s holističkog stajališta, promatrajući ga kao cjelovitu osobu sa svim osobinama i mogućnostima za usvajanje znanja i razvoj sposobnosti. Sagledavanjem sljepoće učenika na taj način, pred nastavnike se postavljaju izazovi prilagodbe nastavnog plana i programa individualizacije nastavnog procesa. Slijepi učenici s razvijenim glazbenim sluhom nose jednake predispozicije kao i sva ostala djeca kojima je razvijen glazbeni sluh, te je obrazovanje u glazbenim školama jedan od najboljih načina primjene inkluzivnog obrazovanja i potvrde njihove osobnosti i urođenih potencijala. Kao preduvjet za stjecanje znanja i vještina za nastavu solfeggia, postavlja se glazbeno opismenjivanje, Braillovom notacijom. Za slijepe je učenike to primarna razlika koja se postavlja pred učenike, ali i didaktičko- metodički izazov za nastavnike.