Mnogo je ideja prošlo mojim mislima kako bih si pojasnio što zapravo želim napraviti kao završni rad. Shvativši da su ideje fluidne, promjenjive i fleksibilne, lako sam uvidio kako ih mogu primijeniti na svoj rad. Bilo mi je sasvim jasno da to mogu postići modnom fotografijom. U svijetu umjetnosti mnogo je podijeljenih mišljenja koje dovode u pitanje da li je modna fotografija umjetnost, tj., da li može biti umjetnost, služi li ona umjetnosti. Bez obzira na tu podijeljenost mišljenja, smatram da modna fotografija itekako jest umjetnost. Upravo ona može biti alat zamislima kojima raspolažemo. Takva fotografija dopušta sve, od „plitkosti“ poradi komercijalne svrhe, pa do i same najdublje osobne filozofije koje možemo izraziti upravo kroz model koji ne mora ni u samoj fotografiji predstavljati odjevni predmet. „Paraliza sna“ je samo jedna zamisao koja predstavlja ono što sam u jednom trenutku zamislio; model, vizualno, besmisleno, plitko, bizarno, bez svrhe.. kako god da izgledalo publici, svrha je da ostavi dojam, preispita položaj takve fotografije u umjetnosti, uvijek iznova dovede u pitanje da li je u modnoj fotografiji „ljepota“, „izgledno“ i „besmisleno“ upravo ono što ju čini u umjetnosti, što daje slobodu biti besmislena, a u isto vrijeme i sasvim smislena i objašnjiva. Svojim završnim radom želim istražiti i potvrditi da, kao npr. i u slikarstvu, svaka kreativna ideja može biti utjelovljena u modi, točnije, modnoj fotografiji i shvatiti karakter i ulogu mode u fotografiji, preispitati granice smislenog i besmislenog u modi, dokazati da i takva fotografija ima svoju svrhu, povijest i mjesto u umjetnosti.