U ovome diplomskom radu istraživao se kognitivni razvojni proces kod djece, njihove razvojne faze crtanja te sama kreativnost, maštovitost pa čak i naglašena darovitost. Kroz analizu njihovog razvojnog procesa može se zaključiti da ih se najviše treba usmjeravati na njihovo spontano, prirodno i jednostavno oslobađanje kreativnosti kod crtanja, kako bi potpuno ovladali svojom slobodnom tehnikom koje njihov razvoj traži u određeno vrijeme. Iz samih proučavanja razvojnih faza spoznalo se da se i u likovnom odgoju nastavnik mora prilagoditi individualnom izražavanju i da se obrazovanje treba osnivati na spoznaji djetetovog razvitka u određenom životnom dobu. Kroz proučavanje kognitivnog, motoričkog i psihološkog razvoja djece te mentalnih aktivnosti poput emocija, promatranja, vizualnog shvaćanja, može se zaključiti da se želja za likovnim stvaranjem, kao prirodno stanje razvoja, oblikuje uvjetno. Iz poglavlja darovitosti može se izvući zaključak da su kod djece likovnost i razvoj urođene osobine i njihov stvaralački potencijal, stoga je i sam odgojitelj ili profesor važan u poticaju kreativnosti djeteta, bez obzira na to koliki će stupanj dijete postići u likovnom izražaju. Važnu ulogu u kreativnosti i razvoju svakako imaju i roditelji što je i spomenuto i kod traumatizirane djece, jer djeca najbolje svoje emocionalno stanje mogu izraziti kroz umjetnost. Kroz istraživanja u vrtiću, te u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, spoznalo se kako se na kreativan način može motivirati djecu uz igru i druženje tako da svojom slobodom i motivacijom izraze vlastitu tehniku slobodnog izražavanja i inspiracije kroz ono najvažnije, a to je svakako – crtež.