Uvodni dio ukratko govori o crtežu u najširem smislu riječi. Navode se opće karakteristike crteža kao medija. Spominje se široki spektar znanstvenih disciplina u kojima se pojavljuje crtež. Također se uspoređuje uloga umjetničkog crteža kao skice sa suvremenim crtežom kao osamostaljenom likovnom disciplinom. Glavni dio rada sastoji se od sedam poglavlja. U svakome poglavlju predstavljen je rad jednog suvremenog umjetnika koji se na svoj specifičan način bavi crtežom. Tako redom pišem o: Raymondu Pettibonu i njegovim ekspresivnim crtežima koji spajaju punk estetiku s ispisanim fragmentima tekstova književnih klasika; Julie Mehretu i njezinim gigantskim dinamičnim kompozicijama koje vrve ogromnim brojem raznorodnih likovnih elemenata; meditativnoj atmosferi minimalistički tretiranih svakodnevnih predmeta Deana Hughesa; Arturu Herreri i njegovoj evokativnoj ravnoteži između figurativnoga i apstraktnoga; konceptualno-istraživačkome pristupu Marka Lombardija u formi funkcionalnih dijagrama; Rossu Racineu i njegovom razmišljanju o urbanizmu kroz digitalne prikaze fiktivnih predgrađa; vremenskoj dimenziji crteža Gordane Bakić te njihovom snažnom djelovanju na promatrača. Zaključak je kritički osvrt na rad predstavljenih umjetnika. U njemu ih analiziram i međusobno uspoređujem kako bih pronašao učestale karakteristike pomoću kojih je moguće steći opći dojam o raznolikosti i karakteru suvremenog umjetničkog crteža.