Grad Rijeka. Uistinu nisam mnogo znala o tom gradu dok se do prije godinu i pol dana nisam u njega doselila i zaposlila se u Gradsko kazalište lutaka kao glumica- lutkarica. Ne zadugo od mojeg zaposlenja, točnije, nakon samo tri mjeseca rada u tom kazalištu i ne baš dobrog poznavanja ansambla, dvojica kolega David Petrović i Alex Đaković su me pitali želim li im pomoći u radu na novoj predstavi. Oni bi se prihvatili pisanja scenarija a potom i režije, dok bismo kolega Goran Zelić i ja u toj priči bili glumci- lutkari. S obzirom na činjenicu da smo kolega Zelić i moja malenkost ipak završili preddiplomski studij glume i lutkarstva dok redateljski dvojac ne, pokušavali smo svojim znanjem doprinijeti cjelokupnom radu na predstavi, pomoći im ukoliko je potrebno, te usmjeriti ih ako u promišljanju zalutaju. To nije nikad profunkcioniralo u pravom smislu, niti smo mi u većem dijelu imali pravo baviti se njihovim poslom. Nekako je sve ostalo na našem dobrom prijedlogu, a njihova riječ i odluka su bile konačne. Nažalost, u mnogo slučajeva su to bile one krive. No bez obzira na sve to, shvatila sam kako je rad na ovoj predstavi bio veliki izazov. Naučila sam toliko toga o povijesti grada Rijeke, kulturi i ljudima. Ova predstava mi je bila ispit i to u punom smislu te riječi, ali i mnogo više. Ona me uvela u svijet kazališta, donijela mi svojevrstan lutkarski i glumački fizički i psihički trening, i pripremila me na put umjetnosti na koji sam sada spremna kročiti.