| Sažetak | „Igra je jedna od osnovnih aktivnosti kojom dijete ulazi u svijet i otkriva ga, a koja mu, između ostaloga, pruža uživanje u osjećaju prihvaćenosti, ljubavi i topline, ali i uživanje u igranju samom, u kretanju i izgovaranju, u sporazumijevanju s drugima“ (Peti-Stantić i Velički, 2009, str. 5). Odavno je igra afirmirana u obrazovne svrhe, no rezultati istraživanja (Miljević-Riđički, Pavličević-Franić, Aladrović Slovaček i Ivanković, 2013) pokazuju da se učenici tek ponekad u nastavi hrvatskoga jezika igraju, iako imaju izrazito pozitivan stav prema igri kao nastavnoj strategiji. Znanje stečeno kroz igru je trajnije, a igra kao nastavna strategija kod učenika razvija pamćenje, povećava koncentraciju te su učenici aktivniji, motiviraniji i usmjereniji na nastavu ako se ista odvija kroz igru. Takva aktivnost učenika postiže se primjenom didaktičkih i jezičnih igara u nastavi. Didaktička igra je proces tijekom kojega djeca uče, a pritom se igraju (Pavličević-Franić, 2011). Didaktičke igre imaju pravila, kao i ostale igre, razvijaju maštu, ali ujedno i pomažu učenicima u njihovom osamostaljivanju i usvajanju pravila i sadržaja igre. Jezičnu igru je najjednostavnije odrediti kao prostor u kojem djeca i odrasli uživaju u vlastitom jeziku, a ujedno svladavaju pravila i stječu sposobnost da ih upotrijebe ili da ih (svjesno) krše (Peti-Stantić i Velički, 2009). U ovom je radu temeljni cilj bio istražiti stavove učitelja o potrebi provedbe jezičnih igara na nastavi hrvatskoga jezika, te koliko jezične igre imaju utjecaj na poticanje kreativne nastave. Ispitano je i koliko uistinu učitelji koriste igre u nastavi i koliko se procjenjuju kreativnima u pripremanju nastave hrvatskoga jezika. Također učitelji su u online upitniku trebali navesti neke od igara koje provode na nastavi hrvatskoga jezika. U istraživanju je sudjelovalo 53 učitelja razredne nastave iz čitave Republike Hrvatske. Rezultati pokazuju da učitelji sebe procjenjuju u većoj mjeri kreativnima, te da koriste igru kao nastavnu strategiju, posebice kreativnu jezičnu igru na nastavi hrvatskoga jezika. |
| Sažetak (engleski) | “Games are one of the basic activities which allow children to enter the world and discover it, offering them pleasure through feelings of acceptance, love, and warmth, as well as the contentment of playing, moving, speaking, and communicating with others” (Peti-Stantić and Velički, 2009). Games were included in the educational objectives long time ago, but the research results (Miljević-Riđički, Pavličević-Franić, Aladrović Slovaček and Ivanković, 2013) show that during the Croatian language teaching pupils play games sporadically, although they express the positive attitude towards games as the educational strategies. Knowledge acquired throughout games is more permanent, furthermore, games as educational methods develop memory, increase concentration, pupils are also more active, motivated, and focused on the teaching-learning process. These kinds of activities could be achieved by use of different didactic and language games. Didactic play represent a process of learning using games (Pavličević-Franić, 2011). They have rules like other games, develop imagination, but at the same time, help the pupils in achieving independence, adopting rules and content of games. The easiest way of determining what the language games are is to define the space in which children and adults enjoy their own language, and simultaneously, master the rules and acquire abilities to use them or (deliberately) violate (Peti-Stantić and Velički, 2009). The aim of this paper is to research the teachers’ attitudes towards requirements of using language games during the Croatian language lessons, and how much these language games can stimulate the formal teaching-learning process. The research includes the information about the real number of games usage in the classroom and how teachers estimate their own creativity during the process of preparation for the Croatian language teaching. Moreover, using the online questionnaire, teachers had the opportunity to enlist some games they implement in their Croatian language lessons. In this research participated fifty-three teachers from the Republic of Croatia. The results show that teachers assess themselves as creative and that they use games as educational strategies, especially language games in the Croatian language teaching-learning process. |
